Povodom premijere 'Lede', poznate drame jednoga od najvećih hrvatskih književnika, Miroslava Krleže, u zagrebačkoj Gavelli, 38-godišnja zagrebačka glumica govori što joj uloga Melite znači u karijeri te kako se u rekordnom roku, samo četiri mjeseca nakon poroda drugog djeteta, uspjela vratiti u radni ritam i zavidnu formu iako joj je dom, priznaje, posljednjih mjeseci ponekad ličio na - zvjerinjak
Kako vam je bilo raditi na 'Ledi'?
Zabavno, veselo, ponekad naporno, no u svakom slučaju uživali smo.
Kako je bilo raditi s redateljem-glumcem Borisom Svrtanom? Je li stavio naglasak upravo na rad s glumcima ili…?
Boris je sjajan, kao redatelj je samozatajan i stavlja težište predstave na glumce, lijepo je raditi takav teatar jer to znači da vas uistinu jako poštuje i da vam vjeruje. Iskustvom glumca znao je kako pomoći i proniknuti zajedno s nama u bit uloge, a kao redatelj je pripremljen i konzekventan, te nismo gubili vrijeme na suvišna lamentiranja. Tako osmišljen projekt u detalje već na samom početku dugo nisam radila.
Krležini likovi su uvijek posebno istaknuti u biografijama glumaca. Mislite li da će i Melita izboriti mjesto u gornjem domu vaših uloga?
Nadam se, ja sam dala sve od sebe da je što uvjerljivije odigram, ali hoće li ona spadati u moje pamćene uloge, ocijenit će publika.
Kakva je vaša Melita?
Ona je zaigrana, djetinjasta, ogorčena gadura koja se guši u svojoj malograđanštini i njezina bahata hirovitost stajat će ju loše sreće, a bolje ni ne zaslužuje. Jako me zabavlja igrati je.
'Leda' je nekad bila na repu ciklusa Glembajevih, no u posljednje vrijeme dolazi u prvi plan. Gdje vidite njezinu aktualnost?
Ima jedna sjajna rečenica, mislim ima ih pregršt, ali aktualnost 'Lede' dokazuje upravo ova na početku naše predstave: 'Nekada su Lede bile kraljice, danas kakva god frajlica se svuče, slikari je slikaju, a njezina slava veća je od slavne autentične Lede u 3.000 godina.'. Zar nije to slika današnjeg društva preplavljenog 'slavnim' starletama? Svako vrijeme ima svoje Lede i Melite.
Ove godine je 30 godina od Krležine smrti. Koliko su žive Krležine drame danas?
Krleža je proniknuo bez uljepšavanja u muško–ženske odnose, u upitnu uglađenost društva koja je zapravo celofan ispod kojeg se nalazi trulež i bijeda patvorenosti. Krležina genijalnost i aktualnost potvrđena je time što, koju god dramu čitate ili je postavite na daske, uvijek je moguće prepoznati situacije, a i ljude.
Prošlih godina Krleža nije bio pretjerano prisutan na kazališnim daskama. Što mislite, što je razlog toj šutnji?
Život pojedinih Krležinih komada na pozornici ovisi i o njihovoj izvedbenoj kvaliteti, nije lako nositi se s takvim sjajnim piscem, nije lako biti scenski maštovitiji od Krleže; teško ga je režirati i igrati, ali kada se stvari poslože, nema ljepše i zabavnije, gorke i tužnije fuge od Krležinih logoreičnih likova.
Što vama osobno znači Krleža?
U smislu ove predstave, on je veliki ispit glumačke zrelosti, sigurnosti i scenske slobode koju iz predstave u predstavu propitkujem. Nemam drugi i treći čin, ali gotovo redovito gledam kolege iza kulisa i uživam slušati te sjajne, duhovite rečenice, zabavlja me taj pametni cinizam koji moji kolege uistinu sjajno igraju.
Sredinom jeseni postali ste po drugi put mama: kako ste uspjeli uz obaveze oko dvoje male djece, četverogodišnjeg Raula i četveromjesečne Zoe, tako brzo vratiti na posao i odraditi probe za jednu zahtjevnu ulogu?
Nije bilo jednostavno, moram priznati, bilo je dobrih dana, a bilo je i dana koji su izgledali kao potpuni fijasko kada mi ništa nije išlo od ruke - klinci su znali biti nemogući, pa bi zvukovi koji su dopirali iz našeg stana sličili nekom zvjerinjaku, tih dana na probi bi bila groooozna, dekoncentrirana, ne bih znala tekst, no zahvaljujući razumijevanju, strpljenju i podršci, Enesovoj doma, a svojih kolega u kazalištu, uspjela sam izdržati tempo i napravili smo jednu lijepu predstavu. Sada sve te teške dane prepričavamo i prisjećamo ih se kao smiješnih anegdota.
Netom nakon što ste dobili bebu, svi koji su vas vidjeli pohvalili su vašu vitku liniju: u čemu je tajna brzog mršavljenja?
Mršavljenje mi nije bilo ni na kraj pameti, ja samo imam dobre gene. Smatram monstruoznom agresijom primjere pojedinih manekenki koje tri tjedna nakon poroda pistama pokazuju savršene trbušne mišiće, ja ću svoje tek za ljeto pokušati dovesti u red. Svaka žena treba slušati svoj organizam, a ne robovati idealnoj slici koju mediji plasiraju, svi smo različiti i različito reagiramo, pa tako netko brže, netko polaganije skine kile, ali zdravlje bi ipak trebalo biti prioritet.
