'Ali Toni voli dečke, Dita je voljela mamu, stalno se svađaju i ne vole se', u jednom trenutku filma 'Domaćinstvo za početnike' kaže djevojčica Mija o braku Dite i Tonija, dvoje odraslih koji se brinu za nju.

'Njihova je ljubav drugačija', odgovara joj Ali, mladić koji joj je postao najbolji prijatelj, Tonijev je dečko i još jedan od slučajnih ukućana koji se brinu za nju, 'Snažnija je'.

Kada pogledate ovaj prekrasan film, postat će vam jasno da je sve u tom razgovoru istina. Da, Dita (Anamaria Marinca) i Toni (Vladimir Tintor) stvarno se ne vole na onaj način na koji društvo kaže da bi se trebali voljeti muškarac i žena koji sklapaju brak. Toni stvarno, u tom smislu, voli dečke, točnije muškarce, a Dita je stvarno voljela Mijinu mamu, Suadu (Alina Serban) te živjela s njom u onome što bi hrvatski zakoni nazvali životnim partnerstvom. No onda je Suada oboljela od karcinoma gušterače. Vidjevši da joj ni opaka bolest ni zdravstveni sustav, koji je kao Romkinju ne tretira vrhunski, ne daju predugu životnu prognozu, na samrti je zamolila Ditu da kad ona umre, bude majka njezinim maloljetnim kćerima Miji (Dzada Selim) i Vanesi (Mia Mustafi).

No Dita nikada nije željela biti majka. I ne samo to. Makedonski zakoni - jer radnja se filma odvija u Skoplju - ne dopuštaju joj da posvoji Suadinu djecu nakon njezine smrti ako pritom nije udana za muškarca. Tu onda u igru ulazi njezin gay prijatelj Toni. I njegov dečko Ali (Samson Selim). I još neke prijateljice starije Suadine kćeri Vanese. I na trenutke gotovo nekontrolirani kaos Ditine kuće, u kojoj svi žive, zabavljaju se, svađaju, ali uvijek i zauvijek - vole.

Goran Stolevski jednom je izjavio da je za umjetnika korisno biti outsider. Pritom je mislio i na sebe - australskog doseljenika iz Makedonije i gay filmaša kojeg nisu zanimale ni konvencionalne priče ni priče o konvencionalnim ljudima. Zato je i u ovom filmu, kao i u svojim prethodnima - 'Nećeš biti sama' i 'Of An Age', progovorio o ljudima koji se ne uklapaju u društvene konvencije, svojevrsnim outsiderima. Film je dobio Queer lava na festivalu u Veneciji, ali raznovrsnost likova u njemu ne odnosi se samo na LGBTQ populaciju, nego i na rasnu manjinu Roma u Makedoniji, pa i na jezične, kulturne šarolikosti u jednom domaćinstvu.

No iako govori o ljudima raznih rasa, nacionalnosti i seksualnih orijentacija u jednom kućanstvu, Stolevski se ovdje zapravo bavi pitanjem što je zapravo obitelj. Jer iako su likovi u ovome filmu postali obitelj spletom životnih okolnosti, a ne krvnim srodstvom, oni su zapravo obitelj kao i svaka druga. Nije li, naime, svaka obitelj skup različitih osoba čije različitosti u temperamentu, životnim izborima i naklonostima - izazivaju vječiti nered i živost koje je teško kontrolirati. Ono što nas u obiteljima obično čini funkcionalnima jesu ljubav, odgovornost, požrtvovnost, volja da se brinemo jedni o drugima. I to je ono što će nas naučiti da budemo ta osnovna društvena jedinica, da jedni drugima budemo utočište od vanjskog svijeta, ali i priprema za njega, ono što nas uči kakvi trebamo biti prema drugima. I to je ono što će likovi u ovome filmu, kao početnici u domaćinstvu, početnici u obitelji - naučiti.

Konzervativci svih fela i nazivlja na ovim nas prostorima uvjeravaju da obitelji poput ove iz filma postoje samo na 'pokvarenom zapadu' i da u njima mogu funkcionirati samo 'woke hipiji' kojima je mozak ispran političkom korektnošću, rodnom ideologijom i sličnim im mrskim izrazima. Stolevski je svojim filmom pokazao da je ta Blut und Boden spika samo to - spika, a da u stvarnosti ljude veže ljubav. Krasan film. Potpuno zasluženo je osvojio sve nagrade, uključujući i Zlatnu arenu za hrvatske manjinske koprodukcije na ovogodišnjem festivalu u Puli.