Majko mila, kakva besmislena, ali pompozna dosada! Nisam se mogla otresti te misli cijelo vrijeme gledanja pete sezone 'Krune', koja je nedavno isporučena pretplatnicima Netflixa nakon podulje pauze i odgađanja zbog smrti kraljice Elizabete II. To je odgađanje, usput budi rečeno, gotovo jednako besmisleno i pompozno kao i serija u svojoj petoj sezoni i uopće mi nije jasno što bi trebalo značiti. U čemu je fora? Priča o vladavini Elizabete II uvreda je za pokojnu kraljicu i njezinu obitelj? Postoji neki posebni razlog iz kojeg je to uvredljivo ili je bed što se to gleda na ekranu, a ne u amfiteatarskom kazalištu uz grčki kor? Kao, da su napisali ORATORIJ o njoj, onda okej, al nemoj televiziju, puj-fuj. A to isto ne kužim. Gadno je i prljavo kad se o nekom tko je upravo umro prikazuje TV serija, ali je totalno fajn da svaka televizijska stanica, svaka kvartovska nadžak-baba i pijanac u birtiji pričaju o njoj, njezinu životu, sprovodu, flekama na rukama po kojima se 'vidjelo da joj se bliži kraj' i 'si videl kak je mrzila onu lepu Dianu'. Odgađanje je zato, kao, izraz poštovanja? Dajte, molim vas...

No da se ne bismo previše zaplitali u tu priču - nek si Netflix određuje datume isporuke gledateljima po čemu god hoće - to je najmanji problem pete sezone ove serije. Najveći je taj što jednostavno ne valja. Pritom, dakako, ne mislim reći da ne valja-ne valja. Nije apsolutni šrot koji ubija mozak i truje dušu, nije 'Emily u Parizu' ni najnovija sezona 'Sluškinjine priče' ali je po dosadašnjim standardima 'Krune' toliki pad u bezdan da čovjek, kad ne bi čuo zaštitni i zaštićeni soundtrack i vidio kako Elizabeth Debicki vrlo dobro imitira (ali baš ne glumi) princezu Dianu, ne bi ni znao da je to ista serija.

I ne, ne govorim o tome da su Imelda Staunton i Dominic West loše odabrani za uloge kraljice i njezina prijestolonasljednog sina Charlesa. Cijeli internet kenjka o tome, ali ako treba, spremna sam se zakačit s cijelim internetom tvrdeći da je Imelda dosad najbolja kraljica u seriji, a Dominic, iako suviše zgodan i nemjerljivo prekarizmatičan za Charlesa, zapravo izvrstan, pa kog' boli patka vidimo li u njemu Charlesa ili ne (možda s elektroničkim mikroskopom). Problem je u tome što je sezona strahovito dosadna, da su likovi portretirani rubno stripovski, da čovjek može prespavati skoro pola svake epizode i pritom ništa važno propustiti i da u gledatelju ne budi onu plodnu odbojnost u kojoj se pita zašto tako privilegirane monarhijske face još uopće postoje na ovom svijetu, nego onu u kojoj se, boreći se sa snom, pita zašto uopće gleda taj shit.

Što se dogodilo, oj Petere Morganu? Što se dogodilo, ti scenaristički genijalče koji si u četiri sezone svojim nijansiranim pisanjem uspijevao sasvim potisnuti ono što je u korijenu ove priče? Kako si dosad uspijevao gledateljsku odbojnost prema monarhiji i 'silnim dramama' koje proživljavaju ljudi nezasluženo pošteđeni ijednog pravog, ljudskog problema? Zašto to sada više ne uspijevaš? Zašto se čini kao da i ne pokušavaš?

Nemam pojma koji su pravi odgovori na ta pitanja, ali imam svoje pretpostavke. Ova sezona govori o događajima iz povijesti britanske kraljevske obitelji kojih se većina gledatelja dobro sjeća. I čini se kao da se naš supertalentirani glavni pisac Peter M. toga prestrašio. Dok ga dosad nije ni najmanje obadavalo što je u priči o Elizabetinoj vladavini bilo stvarno, a što ne - jer ne gledamo dokumentarac, zaboga, gledamo romansiranu povijest - sada se odjednom ukakio u gaće. Bu-hu, što ako mu netko tutne stare novine pod nos i kaže da nije bilo tako? Pa piše epizode koje su dijelom Wikipedia, a dijelom plod njegovih osobnih simpatija i antipatija. Suhe, ne sasvim provjerene činjenice s twistom da onda Morgan pokaže što si on misli o Charlesu i Diani, koliko mu je Margaret bila supercool i koliko žali što nije bila shvaćenija u svem svojem pijanstvu i bonvivanstvu i blabla. Bilo je i prije epizoda i situacija u 'Kruni' kroz koje je prosijavala Morganova osobna naklonost ili nenaklonost pojedinim likovima, u kojima je njegovo mišljenje o nekim povijesnim događajima stvaralo priče koje se nisu dogodile, ali su točne u smislu točne ilustracije događaja. Ali tada je Morgan iz toga stvarao priče! Sjetite se samo divne epizode s maglom i smogom u Londonu iz prve sezone, koja je gotovo potpuna fikcija. Ili se sjetite priče o princu Philipu i astronautima, koja je isto dobrim dijelom plod Morganove mašte. To je ono u čemu je Morgan briljirao. A sad?

Sada je uzeo devedesete, to loše razdoblje za kraljevsku obitelj sa svim razvodima, nevjerama, skandalima i gorućim dvorcima i - prepričao ih uz nekoliko pristranih skretanja u vlastite stavove o tome tko je tu bio u pravu, tko u krivu, tko neshvaćen, tko bitch, tko lud i tko postojan kano klisurina. To nije pričanje priča. To je kao niz superproduciranih priloga s bogate tračerske televizijske postaje koja plasira lažne i pristrane vijesti. Da sad ne spominjemo imena. I ponavlja jedne te iste poante koje su u prve četiri sezone ponovljene sedam tisuća tristo dvadeset tri puta. Uh, što je teško žrtvovati se za opstanak monarhije. Uh, kako oni izvan obitelji to ne shvaćaju. Uh, kako je onima koji dođu u obitelj teško uklopiti se. Uh, uh, uh. Osim što je ovaj put to ponovio - stoput dosadnije.

Da, ima tu i tamo koja epizoda ili slijed scena koji se razlikuju, bolji su i donose neku novu priču koja onda Morganu ipak pođu za perom i otkriju da nije preko noći izgubio talent i potpuno poludio, nego da je - nemam pojma - previše opčinjen stvarnošću i velebnošću kraljevske obitelji. Ona s Muhamedom Al-Fayedom, na primjer, mnogo je bolja od ostatka sezone i donosi podosta 'krvi i mesa' (ne, ne doslovno). Ali to nije dovoljno. Ništa nije dovoljno. Sezona je zaslužila da je se uglavnom prespava.