BIOGRAFIJA TENNESSEEJA WILLIAMSA

'Dramatičari su jadni vampiri!'

18.02.2013 u 13:02

Bionic
Reading

Tennessee Williams nazvao je kolege spisatelje krvopijama koje iza sebe ostavljaju smrad raspadnutog, prezrelog ega. To je samo jedan od nezgodnih komentara o spisateljima, glumcima, redateljima i producentima koje možemo pročitati u novoj biografiji slavnog dramatičara

Biografija 'Tennessee Williams: A Literary Life' bit će objavljena ovaj mjesec, a donosi isječke i intimne uvide iz njegovih dnevničkih zapisa i neobjavljenih bilješki. Autor biografije John Bak okupio je preko tisuću stranica Williamsovih rukopisa.

Williams je najpoznatiji po dramama 'Tramvaj zvan čežnja' i 'Mačka na vrućem limenom krovu'. Nakon njih uslijedio je niz komercijalnih podbačaja. Dosad je bilo poznato da je život slavnog dramatičara obilježio gubitak ljubavnika Franka Merloa te bolest koja ga je iscrpila do te mjere da se pred kraj života odao prekomjernom uživanju alkohola i droga.

Trideset godina nakon njegove smrti, Williamsove drame su među najpopularnijim i najizvođenijim djelima na svijetu. Neobjavljene bilješke datiraju iz vremena kad je njegova borba da vrati staru slavu kulminirala time da je sam morao ulagati novac u postavljanje svojih novih drama, jer su ga sva kazališta odbijala.

U jednom od tih rukopisa Williams sipa gorčinu prema kolegama spisateljima iza komercijanih projekata koje je javno prezirao te ih vidi 'kao one neprivlačno čudne, posramljene, pognute spodobe bez trunke dostojanstva i časti'.

'Oni su poput vampira. Žele isisati iz glumaca i redatelja sve što sami nisu mogli sročiti u svojim dramama, jer su svi prosjaci umjetnosti. Onaj tip agresivnih prosjaka koji ne prihvaća ne kao odgovor, već iz pozicije svojih povrijeđenih taština vrište i žele još više, više, više. Previše piju, a ako ne piju, onda su ohrabrujući poput pogrebnog činovnika koji stoji kraj liječnika dok priopćava bolesniku lošu vijest.'

U kritikama nije izostavio ni publiku koja posjećuje njegove predstave. Nakon premijere drame 'Broadway society' opisao je gledatelje:

'Oni su divna publika, posebno prve večeri. Slušaju i upijaju svaku riječ i svaki glumački pokret. Neki ih smatraju kulturnim kanibalima. Netočno! Nije vjerojatno da su pročitali zadnju knjigu poezije ili bilo što iz područja avangarde, ali u svojim mikrokozmosima, oni su veliki poznavatelji svega u umjetnosti. Nije bitno, jer nakon izvedbe slijedi najvažniji dio za autora - njihov aplauz.'

O kompetitivnim težnjama glumaca u predstavama koje je napisao, zabilježio je: 'Neki ljudi su iziritirani glumačkim egoizmom i njihovim uživanjem u gledanju vlastitog odraza. Ja, s druge strane, posjedujem toliko tih osobina da mi teško zasmetaju kod drugih.'