Drama 'CIJANKALIJ §218', koju je umjetnička skupina Montažstroj rekonstruirala u audiodramu od osam epizoda, napisana je 1929. Pisac drame bio je liječnik Friedrich Wolf koji je izbliza upoznao uvjete u radničkim četvrtima u kojima je radio. Svoja neposredna iskustva Wolf je pretočio u dramu s gotovo dokumentarnim opisima stambenih uvjeta u radničkim četvrtima. U takve je uvjete Wolf smjestio priču o mladoj radnici Hete. 

Hete čitav život oko sebe gleda žene koje s četvero, petero ili šestero djece jedva prehranjuju svoje obitelji. Hoće li njezina budućnost izgledati drugačije? Treba li očekivati od žena da rađaju djecu ako nemaju riješeno barem stambeno pitanje i siguran posao? Kako pored šestero gladnih koji zajedno žive u jednoj sobi dovesti još jedna gladna usta na svijet?

U drugoj epizodi kućni upravitelj Prosnik (Sven Jakir) odlučan je u namjeri da od siromašnih stanara zgrade prikupi zaostale stanarine. Prodavač novina Kuckuck (Ante Perković) donosi vijesti o samoubojstvima trudnih i siromašnih žena. Hete (Tihana Lazović) saznaje da je njezin momak Paul (Adrian Pezdirc) ostao bez posla, ali i da netko od stanara u zgradi skriva instrument za ilegalni prekid trudnoće.

Ovim medijskim projektom MONTAЖ$TROJ se uključio u javnu raspravu o pravu na slobodno odlučivanje o rađanju djece. U projektu 'CIJANKALIJ §218' uloge tumače: Daria Lorenci Flatz, Tihana Lazović, Adrian Pezdirc, Sven Jakir, Ante Perković (†), Dado Ćosić, Suzana Nikolić, Goran Grgić, Nina Violić, Vilim Matula, Bojan Navojec, Lukrecija Tudor, Urša Raukar i Ivana Dragičević. Autorski tim projekta čine Borut Šeparović, Konrad Mulvaj, Nataša Mihoci i Ante Perković.

Što se krije iza naziva projekta, Montažstroj je objasnio na svojim stranicama.

'Tvoje tijelo pripada tebi!  – tim su sloganom komunisti pokušavali politički angažirati žene. Weimarskim ustavom iz 1919., žene su prvi put u povijesti Njemačke dobile pravo glasa. Žene su činile 52% glasačkog tijela. Glas žena postao je važan! Članovi Komunističke partije Njemačke i članovi Socijaldemokratske partije Njemačke su od 1919. do 1932. predložili čak 19 reformi paragrafa 218 u njemačkom parlamentu. 1926. socijaldemokrati su uspjeli djelomično reformirati paragraf 218. Pobačaj više nije bio kazneno djelo, nego prekršaj. Ublažene su i kazne – minimalna kazna mogla je biti 1 dan zatvora ili novčani iznos od tri marke. Pobačaj u svrhu očuvanja života ili zdravlja trudnice postao je legalan. Uvjet za legalnost takvog zahvata bila je preporuka, odnosno stručno mišljenje, minimalno dvoje liječnika. Unatoč reformi, paragraf 218 ostao je na snazi. Komunisti su se zalagali za potpuno rušenje paragrafa 218. Govorili su: 'Paragraf 218 je klasni zakon! Ako se država ne može brinuti za djecu koju žene rađaju, ne možemo im narediti da ih rađaju!'