Dunja Ercegović aka Lovely Quinces postala je Bad Daughter, a njezin debitantski album 'Let Me Panic' od samog se izlaska nameće kao najozbiljniji kandidat za album godine. U nešto više od tjedan dana po izlasku taj njezin album prvijenac ujedinio je publiku i glazbenu kritiku u pohvalama. Ercegović je sa svojim novim alter egom isporučila vrhunski pop album za svjetsko tržište, slažu se baš svi koji su o albumu do sada govorili.

Riječima rock-kritičara Dubravka Jagatića:

'Ovo je jedan od najboljih albuma objavljenih u Hrvatskoj 2021. godine i pravi korak u karijeri Dunje Ercegović koja ima sve predispozicije za osvajanje svijeta'.

Maja Trstenjak, glazbena novinarka i glavna urednica Sound Report portala, 'Let Me Panic' također naziva pop albumom godine, opisujući ga nevjerojatnim od prve do zadnje sekunde: 'Odmjeren, elegantan i decentan, opet bogat i raskošan, veoma čist, senzualan i produkcijski dotjeran do posljednjeg detalja. Pola sata čiste glazbene fantazije, veoma koketne i konkretne. Neka panika počne, jer ovo treba osvojiti svijet.'

Zoran Stajčić s portala Ravno do dna također hvali album, secirajući pjesme koje uvlače u hladno-vruću emotivnu igru ljubavnog trokuta, upucavaju plesni ritam ili otkrivaju Dunjin rokerski bunt i frustraciju.

'Dunja je s Let Me Panic kao kantautorica napravila veliki iskorak u nešto za nju novo i nije se pri tome nezgodno okliznula,' kaže Stajčić o albumu koji je u samo tjedan dana od izlaska skupio preko 75 000 streamova, dok Spotify broji preslušavanja od SAD-a i Brazila, preko Velike Britanije, Njemačke, Francuske, pa sve do Italije i Ukrajine. Bad Daughter se danas vrti na engleskim, njemačkim, francuskim radijima, kao i na onima u Skandinaviji, a mi smo porazgovarali s glazbenicom kako bismo saznali što joj je donio pomak od Lovely Quinces ka Bad Daughter, kako je bilo raditi na tom albumu koji je izdala za LAA i možemo li uskoro očekivati koncertnu promociju novih materijala.

Prvo si transformirala Lovely Quinces iz solo projekta u bend, a onda si nam pokazala i potpuno novi projekt Bad Daughter. Jesi li ovisna o novim počecima?

Mogla bih reći da čak i jesam. Sviđa mi se to što mi je Bad Daughter projekt pružio taj trenutak gdje je apsolutno sve novo i gdje mogu zamisliti mnogobrojne scenarije ponovno. Nedostajao mi je taj osjećaj kao kad sam prvi put izbacila Lovely Quinces, ta nekakva neopterećenost, znatiželja i igra. Doduše nadam se da neće biti potrebe za nekim trećim projektom, trećim početkom.

Što ti je donio pomak ka Bad Daughter? Gdje se ona najviše razlikuje od Lovely Quinces?

Ljudi su mi javljali da su najviše primijetili tu moju vokalnu promjenu tj. način na koji koristim glas. Puno smirenije pjevam, kontroliranije, a to sve proizlazi iz tog karaktera Bad Daughter persone koji je pomalo sociopatski i manipulatorski. Ona za razliku od Lovely Quinces zaista ima nadmoć, dok LQ više glumata jer je povrijeđena. Druga najočitija stvar je žanr koji naginje više tom nekom pop-u s primjesama svega što inače moj producent Leonard Klaić i ja slušamo.

Postoji li Lovely Quinces i dalje, što će biti s njom, zašto nikada nismo dočekali dugosvirajući debi?

Itekako postoji, samo 'luftam' projekt. Pogotovo sad kada sam okupila bend, zaista nemam namjeru da apsolutno umirim LQ. Malo nam je ova pandemija poremetila planove (kao i svima ostalima) pa smo imali priliku odsvirati samo četiri koncerta u ove dvije godine, ako se ne varam. Niste nikad dočekali dugosvirajući debi jer nisam osjećala da je vrijeme za njega, ali voljela bih objaviti nešto što će zabilježiti moju akustičnu i bendovsku fazu, ali u nekom novom produciranom ruhu. Mislim da je ipak potrebno malo osvježiti stare pjesme.

Bad Daughter šira je javnost upoznala tamo negdje prije ljeta, kroz singl i spot 'Favourite Game', prilično dojmljive i moćne estetike i vizualnog prosedea. Koliko su ti važni video-spotovi? Kako je bilo raditi na tom projektu s redateljicom Hani Domazet?

Inače nisam obraćala toliku pozornost na spotove kroz LQ i tu je moglo sve proći. Ali, s Bad Daughter ipak mora izgledati sve dojmljivije, ako ne i skuplje. Važno mi je da sve što radimo, od live nastupa pa do nekih vizualnih predočenja, da to bude jako dobro promišljeno. Već sam prije naglasila da se ovog puta više igram s konceptima, samo se nadam da to neće ostaviti dojam pretencioznog. S Hani Domazet je bilo divno raditi i apsolutno sam vjerovala da će uz svoju ekipu i u suradnji sa Šanavala agencijom napraviti spot koji može stajati rame uz rame s nekim svjetskim spotovima (usudila bi se reći).

Uža javnost Bad Daughter zna još od 2016. godine, kada su se pojavile prve snimke na Bandcampu. Vrati nas u to vrijeme. Zašto si odlučila pokrenuti taj side project?

Kada sam počela s LQ, tada sam i počela raditi neke pjesme koje sam mogla lakše zamisliti u pop aranžmanu nego akustičnom. Te pjesme su mi stajale sa strane sve do 2016. To je bio taj neki period izgubljenosti i zasićenja. Htjela sam ponovno imati taj DIY moment kao s LQ i ne brinuti se hoće li to poslušati dovoljan broj ljudi, već slaviti što je to uopće itko poslušao. Snimila sam sve sama na mobitelu, fotkala sama cover te moram priznati da sam se baš zabavila u cijelom tom procesu i dan-danas volim to narcisoidno poslušati.

Kritika piše da bi se stvari s albuma 'Let Me Panic' mogle lako svidjeti i radijskom eteru, ali i alternativi. Razmišljaš li o eteru, ili o target skupinama slušatelja, dok stvaraš album?

Bilo bi suludo da mi takve stvari nisu pale na pamet kada bi preslušavala pjesme, ali ne uzimam to u obzir kada sam u procesu snimanja ili pisanja. I drago mi je reći da su neka moja proricanja bila apsolutno kriva. Mislila sam da taj album neće tako široko obuhvatiti, u smislu da se sviđa alternativcima i starijim generacijama. Što se tiče etera, tu sam na milost i nemilost, nažalost i da je najradiofoničniji album, ja ipak pjevam na engleskom i to nekima predstavlja prepreku. Da nastupam kalkulativno i da želim osvojiti naš eter, onda bi radila pjesme na hrvatskom pa čak i u drugačijem žanru.

Taman sam htio reći da si i u ovaj projekt krenula na engleskom jeziku. Zašto? Zamišljaš li da ćeš ikad stvarati glazbu na hrvatskom?

Zato što mi to ide prirodnije nego hrvatski, koliko god to smiješno zvučalo, a i imam ambiciju da se to sluša i van naših granica. Trenutno se Bad Daughter vrti u Belgiji, Engleskoj, Nizozemskoj itd. i nekako ne vidim da bi to bilo moguće na hrvatskom. Ujedno sanjam dan kada me apsolutno nitko nikada neće pitati zašto pišem na engleskom, to je bilo smiješno pitanje i 2013. godine kada sam počinjala, a kamoli sada.

Osim što se baviš glazbom svakodnevno i radiš, ako se ne varam, kao copywriterica. Nadaš li se, ipak, da ćeš uskoro moći živjeti isključivo od glazbe? Jasno mi je da ti pandemijski svijet baš i ne ide u prilog.

Radim kao key account i copywriterica u kreativnoj agenciji i ne vidim trenutno tu mogućnost da ću moći ponovno živjeti samo od glazbe, možda mi upravo taj pandemijski svijet ne dopušta pretjerano maštanje. Uostalom, iskusila sam te neodoljive čari sigurne plaće i ne mogu zamisliti sebe da to napuštam u ovim godinama, trebali bi to biti jako primamljivi glazbeni honorari (smijeh).

Što ti znači Youtube, pregledi, klikovi, trending? Za mnoge glazbenike riječ je o svojevrsnom božanstvu.

Sve to je bio razlog zašto je došlo do nekakvog zasićenja. Previše sam razmišljala o tim faktorima jer, logično, mnogobrojni pregledi, klikovi i trending vode do većeg angažmana i u konačnici do mogućnosti pokrivanja stanarine.

Nastupila si na kultnom američkom SXSW festivalu, bila si u finalu nagrade Impala, kao predizvođačica svirala si na hrvatskim nastupima Roberta Planta i Morcheebe, kao i na europskoj turneji s Giant Sandom. Što su ti donijela sva ta inozemna priznanja?

Jedan lijep životopis i priču za djecu/unuke. U retrospektivi, da, nanizala sam dobra priznanja za nekoga tko je tek bio na početku, ali meni vrlo brzo ispari taj miris uspjeha. Već sljedeći dan mi se pojavi pitanje: I šta sad? Ne dopuštam da me takve situacije umire i još gore, da dignem nos zbog njih. Uostalom, ništa od toga se nije dogodilo isključivo zbog mene, ipak je netko i producirao taj album koji je bio u Impala finalima. Nadam se da to nije bio moj vrhunac, ali i ako jest, bit će mi drago da sam zauzela takav realan stav prema svemu tome.

Kako je izgledao proces pisanja i snimanja albuma 'Let Me Panic'? S kim si radila na albumu?

Kao i sve ostalo kreativno, izgledalo je mukotrpno (smijeh). Snimanje albuma je trajalo 3 godine, imali smo faze gdje smo snimali i gdje smo se malo odmarali od pjesama. Radila sam s Leonardom Klaićem i ta suradnja je prošla glatko u smislu da nisam imala neke prigovore na aranžmane i kako je on doživio te pjesme. Doduše, negdje pri kraju sam, kako se približavao rok, a mi smo bili u stadiju zadnjih finesa itd., postala apsolutni monstrum i kontrol frik.

Znamo li što o koncertnoj promociji albuma?

Imamo namjeru ovo live izvoditi i sad smo u fazi priprema i dogovaranja. Voljeli bismo da to bude nekad na proljeće i da priredimo baš pravi audio-vizualni doživljaj. Jasno nam je da to mora izgledati zanimljivo upravo zato što je to žanr glazbe koji to traži.

Album sadrži 'samo' osam pjesama. Zbog čega si se odlučila na kraće izdanje? Ima li to veze s attention spanom ove ere? Kritika zaziva da je materijala na 'Let Me Panic' trebalo biti i više.

Ima veze s time da sam osobno htjela napraviti album gdje neću htjeti preskočiti nijednu pjesmu. Nadam se da sam to uspjela i izbjegla moment filler pjesama te da je svaka dobila zasluženi spotlight. Prema komentarima ljudi, vidjela sam zapravo da je svatko na albumu našao svoju najdražu pjesmu koja se razlikuje od osobe do osobe. Mislim da je trajanje albuma ili pjesme toliko nebitna stvar i da nije stvar za zamjeranje, ako je priča kompaktna te s glavom i repom.

Kad smo već kod glave i repa... Koliko ti je važno da album ima početak i kraj, neki svoj zaokruženi život i naraciju, nekakav koncept iza svega? Pitam zato što mi se odavno čini kako ipak živimo u eri singlova.

Pa slagali smo album na takav način, s jasnom uvodnom pjesmom koja uvodi u igru koju smo svi u jednom trenutku doživjeli i s krajem gdje digneš ruke od svega pa opet kreneš u istu igru tj. loop s nekom drugom osobom. Bilo je komentara da je pjesma Drown Her trebala biti zadnja i inicijalno je tako zamišljena, ali to nije bio stvaran kraj priče i ona pruža to otpuštanje koje ja nisam htjela dati slušateljima. Fuck Paris je bila i po trajanju i po simbolici savršena odjavna špica, jedna cinična napomena koja je inspirirana s klišejom 'We will always have Paris'. Nećemo nikad imati Pariz i nikada ga nismo ni imali.

Što je iduće za Bad Daughter?

Nisam inače baš od velikih planiranja i pokazala sam se nepouzdanom u prošlosti. Ono što bih voljela ostvariti jest da uspješno izvodimo ovaj album live, ali i da krenemo lagano na sljedeći album, za koji već imam materijala. Također, htjela bih da više ne dopustim da prođe 7 godina u nekom kreativnom limbu i da malo češće paničarim.