'Zavidim ti', u jednom trenutku pri kraju filma 'El Camino' govori Walter White (Bryan Cranston) Jesseju Pinkmanu (Aaron Paul). 'Nisi morao čekati cijeli život da bi učinio nešto posebno'. Važna je to scena i za ovaj film i za cijeli serijal 'Na putu prema dolje' jer govori mnogo i o glavnom pokretaču priče, Walteru Whiteu i o glavnom liku ovog epiloškog filma, Jesseju Pinkmanu. Scena je, dakako, flashback jer White je, baš kao što smo saznali u finalu serije, mrtav i odvija se negdje u vrijeme druge sezone serije, ali je važna i za definiranje Jessejeva emotivnog stanja, puta koji je prešao od kobnog susreta sa svojim nekadašnjim profesorom kemije. Scena zapravo sada, kada vidimo posljedice koje je cijela Whiteova odiseja ostavila na Jesseja, pokazuje koliki je Walter White (bio) kreten. I ne samo to. Pokazuje i koliko se Walter White samozavaravao, govoreći sebi da se zbog sveg zla i opačina koje je činio - barem osjećao živim.

Jer Jessejev život, kako ćemo naučiti iz ovoga filma (a zapravo smo to mogli shvatiti i prije) upravo je zbog susreta s Walterom Whiteom - ZAVRŠIO. Jer da, naravno, White ga je u zadnjem činu svojega života, pa čak i u nekoj perverznoj žrtvi - spasio od nacista koji su ga držali u ropstvu, ali pitanje je koliko Jesse doista može pobjeći iz ropstva u koje ga je baš sam White utrpao. Kao što mu negdje na početku filma, kada Jesse prihvati njegov prijedlog da ode na Aljasku i doda da će tamo možda početi iznova i 'ispraviti stvari', kaže Mike Ehrmantraut: 'To nikada nećeš moći učiniti'.

S Jessejem se u ovom filmu susrećemo tek koju minutu nakon kraja zadnje epizode Breaking Bada. Pobjegao je iz zatočeništva, uspio je izmaknuti policiji i pojavljuje se na vratima svojih starih prijatelja - mršavog Petea i Jazavca, koji mu, iako šokirani, pomažu da se privremeno sakrije, dok ne prokljuvi kamo će i kako će dalje. Jesse je slomljen, praktički mrtav čovjek, fizički praktički neprepoznatljiv od strašnih ožijlaka zadobivenih za mučenja u zarobljeništvu, ali i s vidljivim znakovima psihičkog i mentalnog propadanja koji ga čine starijim, urušenijim, polumrtvim. Kada shvati da neće moći pobjeći dalje sa svojim El Caminom, ostavlja ga kod prijatelja i bježi dalje drugim automobilom, u epilogu svoje Breaking Bad priče nastojeći - kad već ne može 'ispraviti stvari', barem ugrabiti ono što smatra svojim i otići daleko - na Aljasku.

El Camino ovdje, dakako, ima dvostruko značenje. To je naziv marke automobila, ali i španjolska riječ za put, a upravo je put ono što pratimo u dva sata Jessejeva epiloga seriji. Kao i u samoj seriji, taj je put fizički, akcijski, ali emotivan, moralni, životni, u kojem kroz brojne Jessejeve flashbackove, njegova turbulentna emotivna stanja i reakcije na događaje u sadašnjosti - saznajemo što je Jesse postao, kako je odrastao i kakva bi ga sudbina mogla čekati uspije li na kraju ipak pobjeći tamo kamo je naumio. Baš kao i u samoj seriji, taj je put opisan sjajno, u savršenoj kombinaciji vanjske akcije i unutarnje meditacije, pa film svakako odaje dužnu počast televizijskom remek-djelu iz koje je nastao.

Posebna je priča Aaron Paul, glumac koji glumi Jesseja i koji je već u samoj seriji bio zapažen kao jedan od aduta cijele priče (zbog toga i nije ispisan nakon prve sezone kako je izvorno bilo planirano). Iako već tamo fantastičan, Paul je u seriji dosta često ostajao u sjeni velikog Bryana Cranstona, možda čak i više samog Waltera Whitea, kojeg je publika obožavala kao antijunaka, prečesto mu čak i pripisujući pozitivne osobine kakve uopće nije zaslužio. No ovdje, u filmu, Aaron Paul dobio je priliku da zablista - i kao glumac i kao lik. Kao glumcu, na pleća mu je stavljen sličan teret kao i Bradu Pittu u filmu 'Ad Astra' jer je dobar dio filma odglumio sasvim sam, poput lika u kakvom nijemom filmu koji sve mora odglumiti licem i bez ijedne riječi. To je odradio fantastično, pri čemu valja napomenuti da je činjenica da Aaron Paul sada ima četrdeset godina, što je desetak godina više od Aarona Paula u seriji - svakako pripomogla dojmu stravičnog Jessejeva odrastanja koje je ostavilo traga na njegovu liku i djelu.

No Aaron Paul nije jedini koji je ovdje dobio priliku da zablista izvan sjene Bryana Cranstona - tu istu priliku dobio je i Jesse Pinkman jer se u filmu napokon vidi superiornost njegove ličnosti u odnosu na lik Waltera Whitea. Jesse je, kako uviđamo tijekom filma, od svojeg je dijaboličnog mentora štošta naučio, ali se, za razliku od njega, ipak nije pogubio u psihopatskoj fantaziji da je car svemira i da ga je tek zlo učinilo živim. Jesse je, iako bi za to da bi ga se nazivalo pozitivcem potreban nenormalan i perverzan sklop preko cijelog moralnog kompasa, ipak zadržao kakvu-takvu ideju o razlici između dobra i zla. I iako je itekako spreman učiniti zlo da bi spasio svoju guzicu, ni u jednom trenutku to neće smatrati herojstvom niti potezom dostojnim velikana.

Uza sve to rečeno i uza sav užitak u gledanju ovoga filma, koji, vjerujem, neće promaknuti nijednom fanu Breaking Bada, 'El Camino', međutim, nije nadišao ono što ga je učinilo isplativim. Nema, naime, nikakve sumnje da je ovaj film snimljen zato da bi kapitalizirao nostalgiju vjernih obožavatelja serije, no isto tako, nije bilo nikakvog razloga da se ta nostalgija nadiđe i da se snimi film koji će biti samostalno filmsko djelo u kojem će moći uživati i oni koji nisu bili fanovi izvornog serijala, možda čak i oni koji ga nisu gledali. Ne znam je li Vince Giligan, izvorni autor serije, ali i ovog filma, to uopće pokušavao, ali ako jest, nije uspio. 'El Camino' je uzbudljiv, zanimljiv, izvrsna kombinacija akcijskog trilera, duboke psihološke drame i moralne studije na razini Miltonova 'Izgubljenog raja', ali to je bio i Breaking Bad. Film se samo nadovezao na njega, dajući nam zadovoljavajući epilog Jessejeve priče. Zbog toga bih ovo prije nazvala post scriptum epizodom serije, a ne filmom.