Negdje prije petnaestak godina, kad su se streaming servisi probili u naše domove i naučili nas bindžati serije, jedna nas je od njih učestalim pozicioniranjem pravih pjesama u pravom trenutku naučila i kako se glazba u tom mediju može upotrijebiti na još kreativniji način. Riječ je o kultnoj 'Breaking Bad' (hrvatski: 'Na putu prema dolje'), a ona je u međuvremenu u svim najrelevantnijim svjetskim izborima postala jedna od desetak antologijskih serija.

Još tada nam je u oči upalo ime kuratora glazbe dotične serije, Thomasa Golubića, dijelom kao naše gore lista, a dijelom kao lika čiji rad vrijedi pratiti zbog rijetko preciznog senzibiliteta uklapanja glazbe u pokretne slike. Golubić je za posljednje dvije sezone ove serije – petu i šestu – osvojio priznanje Američkog udruženja glazbenih supervizora, organizacije čiji je jedan od osnivača, a kasnije će postati i njezin predsjednik. Nakon 'Breaking Bada', nastavio je uspješnu suradnju s Vinceom Gilliganom i na seriji 'Better Call Saul', a posljednjih godina birao je glazbu i za neke od hitova prikazanih na servisima Apple TV i Peacock, kao što su 'Silo' i 'Poker Face'.

Upravo 'Poker Face', sjajni krimić Riana Johnsona čija se druga sezona upravo snima, serija je u kojoj smo vidjeli najbolju upotrebu glazbe na televiziji u dugo, dugo vremena. U četvrtoj epizodi prve sezone Chloë Sevigny i John Darnielle (osnivač i mastermind kultnog projekta The Mountain Goats) članovi su izmišljenog metal benda Doxxxology te insceniraju strujni udar kako bi se riješili bubnjara i osigurali prava na svoj jedini hit. Sjajna Natasha Lyonne, koja glumi glavni lik Charlie, tu je kako bi, kao i u svakoj epizodi ovog omnibusa, svojim nadnaravnim detektivskim talentom razotkrila urotu i riješila slučaj.

Ova metanarativna glazbena minijatura u kojoj je glazba praktički napisala cijelu epizodu dosad je najilustrativniji primjer Golubićeve suradnje s redateljima i ostatkom ekipe na serijama te načina na koji ih obogaćuje. Golubićeva tvrtka SuperMusicVision iz Los Angelesa, u kojem živi, prije svega pruža usluge iz područja narativne fikcije i njezine povezanosti s glazbom, no ujedno rješava katkad nerješive slučajeve reguliranja autorskih prava vezanih uz glazbu.

O poslu glazbenog supervizora i srodnim temama razgovarali smo s Golubićem potkraj njegova kratkog boravka u Hrvatskoj, čiji povod su – nominalno – bila gostovanja na šibenskom SHIP-u i rovinjskom Weekend Media Festivalu. Ipak, ako pitate Golubića, on je prije svega došao da bi uživao u obiteljskoj kući na Ižu, koju mu je ostavio otac, nekoć profesor na sveučilištima Yale i Boston, pa je neizostavna bila i tema njegovih hrvatskih korijena. Usput mu se pružila prilika poslušati i nešto hrvatske glazbe pa – tko zna – možda i vaša pjesma zahvaljujući njemu jednom završi u nekoj velikoj seriji.

Posao glazbenog supervizora nama koji nismo iz tog svijeta, a volimo glazbu, izgleda kao posao iz snova. Kako se postaje kurator glazbe serija i filmova?

Glazbeni supervizor ne može se postati na jednostavan način, no mislim da je najvažnija ljubav prema pričanju priča. Većina supervizora radi za filmaše i trebaju razmišljati kao autori. Glazba je boja koju koristimo za ilustraciju likova, utvrđivanje mjesta i vremena, tona ili osobnosti u filmu ili seriji. Ne radimo za izdavačke kuće ni izvođače, već koristimo osjećaj za čaroliju glazbe da bismo ispričali priče na način na koji to najbolje znamo. Ako voliš glazbu i htio bi podržati glazbenike, bolje je biti posrednik ili menadžer ili raditi za izdavačku kuću.

Možete li nam dati malo bolji uvid u proces odabira pjesama za određenu seriju ili film? U kojem se trenutku uključuje glazbeni supervizor, kad vidi scenarij ili nakon što su scene već snimljene? Koliko često mijenjate odluke nakon što vidite sirove materijale ili grubu montažu?

Uključujem se već na početku procesa, obično kad je pilot za seriju već odobren ili kad je scenarij spreman za produkciju u slučaju filma. Moj prvi zadatak nakon što me angažiraju jest vrlo pažljivo pročitati scenarij, sastaviti svoje dojmove o tome kako glazba može pomoći ispričati priču, a zatim se naći s autorima i razgovarati o tome kako je možemo upotrijebiti. Razgovaramo o dostupnom budžetu, vremenu koje nam je na raspolaganju, kojeg skladatelja bismo mogli angažirati, kako koristiti pjesme te o drugim kreativnim i praktičnim izazovima. Zatim moja ekipa i ja sastavljamo kompilacije glazbe za redatelje, producente, autore serija, a ponekad i glumce. Također, istražujem i predstavljam mogućnosti za angažiranje skladatelja, glazbenih urednika, autora pjesama, ponekad i muzikologa ili drugog profila potrebnih ljudi. Ukratko, kreiramo strategiju i radni proces kako bi se pokrenule sve glazbene potrebe filma ili serije.

Nakon što krenemo s produkcijom može doći do određenih promjena. Možda scenarij traži promjene glazbe iz kreativnih ili praktičnih razloga ili odluka o odabiru glumca promijeni glazbenu viziju lika. Ovo se nastavlja tijekom montaže i postprodukcije. Glazbu za određeni projekt vidim kao putovanje prepuno promjena pa trebam obratiti veliku pozornost na svaki korak u tom procesu te mijenjati pristup u skladu s potrebama. Ideje koje nas na početku najviše uzbuđuju često se do kraja potpuno promijene. Nešto je to kao odgoj djeteta u periodu od nekoliko mjeseci ili nekoliko godina. Dijete na početku mašta o tome da će postati astronaut, no na kraju završi kao inženjer, a vi kao dobar roditelj morate mu pružati podršku što god se dogodilo na tom putu.

Je li glazbeni supervizor obično prisutan na snimanju? Na koji način na odabir glazbe utječe izvedba glumaca ili druge specifičnosti na setu?

Većina supervizora je na snimanju kad se izvodi glazba u seriji ili filmu, primjerice ako bend svira u nekoj sceni ili ako glumac pjeva ili pleše. Moramo predstaviti mogućnosti pjesama, licencirati ono što se odabere, prikupiti vizualne i tekstualne reference za glumce te im pomoći u izvedbama. Ponekad produkcija uspije angažirati glazbenike za playback na snimanju, no često to nije slučaj, pa pomažemo glumcima i statistima u tome da se osjećaju prirodno dok sviraju, a redatelju da donese odluke pomoću kojih možemo zaobići eventualna ograničenja.

Ipak, u većini slučajeva radimo na daljinu, a osobno se sastajemo oko dijelova u kojima je prisutna glazba. Utvrdimo koju ćemo pjesmu odabrati i koju ulogu ona igra. Sastajemo se i prilikom konačnog miksanja zvuka te određujemo najbolju ravnotežu dijaloga, zvučnih efekata, glazbe i tišine. Ovo mi je najdraži dio jer možemo posve iskoristiti mogućnost pričanja priče glazbom.

Nakon što se serija prikaže, poželite li promijeniti pjesmu koju ste odabrali za nju? Jeste li ikad bili u prilici učiniti takvo što?

Zanimljivo pitanje, ali ne vraćam se u prošlost i ne žalim zbog svojih odluka što se glazbe u serijama tiče. Smatram da je moja odgovornost pažljivo čitati scenarij, davati promišljene ideje i predstaviti glazbu za koju vjerujem da na jedinstven način pridonosi priči. Ponekad su te ideje jednostavne, a ponekad neobične, ali uvijek dobro razmislim o tome kako ih predstaviti i vjerujem da je odabrana najbolja. Ako su sve odlične, onda nema pogrešnog odgovora, a odabrana opcija utječe na to što ću predstaviti nakon toga. U idealnom svijetu svi pričamo istu priču i zajedno otkrivamo točne odgovore.

Često ističete da su na odabir pjesama u nekim serijama utjecali sami redatelji. Najčešće spominjete Vincea Gilligana i Riana Johnsona. Je li vam se ikad dogodilo da se redatelju nije svidjela pjesma koju ste odabrali za određenu scenu? Kako se takvi sukobi obično rješavaju?

Jedna od najboljih stvari u produkciji filmova i serija jest mogućnost suradnje – dobre glazbene ideje može dati svatko. Vince i Rian sjajno pričaju priče i vjerujem da su među najtalentiranijima u našoj eri. Također vole surađivati i poticati sve da daju sve od sebe. Najbolja ideja uvijek pobjeđuje, bez obzira predlaže li je autor serije, redatelj, montažer, glazbeni supervizor ili osoba koja ekipi donosi hranu. Vince se sjetio da bi serija 'Breaking Bad' trebala završiti pjesmom 'Baby Blue' grupe Badfinger. Tada nisam shvaćao tu ideju te sam, kao i uvijek, predložio još neke ideje. On ih je velikodušno razmotrio, ali odlučio je da je pravi izbor ipak 'Baby Blue'. Vrijeme je pokazalo da je bio u pravu. Vince je htio završiti seriju ljubavnom pjesmom – pjesmom o Walterovoj ljubavi prema kemiji, o svojoj ljubavi prema radu na seriji, o ljubavi prema suradnji svih nas. Kad svi surađujemo, nema konflikata, samo različitih kreativnih mogućnosti, a najbolje ideje pobjeđuju.

Za koje je izvođače najteže regulirati prava o emitiranju u serijama i filmovima?

Problem znaju biti izvođači koji imaju više autora pjesama i zastupa ih više tvrtki za publishing (izdavačka prava). Tu postoji puno strana koje moraju odobriti korištenje i pristati na naknade. Skoro uvijek radimo u kratkim vremenskim rokovima. Volim hip hop, ali zbog semplova, za koje prava najčešće nisu regulirana (pozdrav, Kanye), kao glazbeni supervizori često se moramo baviti detektivskim poslom i zaobilaženjem pravnih problema koji su trebali biti riješeni kad su pjesme i nastale. Umjesto toga, moramo se baviti administrativnim izazovima za koje često imamo rok od nekoliko tjedana, dana ili čak sati.

Što radite kad naiđete na prepreku, bilo u licenciranju, bilo neke druge vrste? Možete li navesti neki konkretan primjer kako ste riješili neki od takvih izazova?

Pokušavam iznaći kreativno rješenje. Vjerujem da uvijek postoji rješenje sve dok su svi otvorenog uma i surađuju. Primjerice, tijekom snimanja 'Breaking Bada' imali smo ograničen budžet, a bila je predviđena scena u kojoj Walter White pjeva pred kamerom. Htjeli smo licencirati pjesmu Steely Dana, ali nam nije uspjelo. Paralelno smo tražili veći budžet za tu scenu i pjesmu koja bi manje koštala, ali to nam nikako nije polazilo za rukom. Na kraju smo se izvukli pjesmom 'A Horse With No Name' grupe America, i kad gledam unatrag, bio je to nadahnutiji izbor.

Možete li nam reći nešto više o svojim hrvatskim korijenima?

Rođen sam u New Havenu u državi Connecticut, južno od Bostona. Moj otac bio je profesor na Sveučilištu Yale, pa smo se kasnije preselili u Boston, gdje je predavao na tamošnjem sveučilištu. On je rođen i odrastao u Zagrebu te je otišao iz Jugoslavije sredinom 1960-tih i upoznao moju majku, a ona je sa sjevera Njemačke. Preselili su se u SAD i tamo sam odrastao. Nakon što je 1980. preminula moja baka, otac je zamijenio stan u Zagrebu za malu kuću na otoku Ižu, nedaleko od Zadra. Brat i ja tamo bismo ponekad provodili ljeta; to mi je jedno od najdražih mjesta na svijetu i jako mi je priraslo srcu. Govorim nešto malo hrvatskog, no tek toliko da ga se svakog ljeta ponovo prisjetim. I dalje radim na tome. Što se češće vraćam u Hrvatsku, jezik mi bolje ide. Nadam se da ću se moći češće vraćati. Moj san je da se vratim svakog ljeta.

Uspjeli ste ubaciti sisački bend The Bambi Molesters u seriju 'Breaking Bad', što je bio dotad neviđen međunarodni pothvat za hrvatsku glazbenu scenu. Međutim drugi vaši kolege u serijama uglavnom idu na sigurno. Pratite li hrvatsku glazbu i možete li nam nagovijestiti koje bismo hrvatske bendove mogli vidjeti u serijama za koje vi ili netko drugi birate glazbu?

Kad bih barem znao što je sljedeće. Ovaj boravak u Hrvatskoj uvelike koristim da bih se upoznao s novom hrvatskom glazbom i pronašao uzbudljive kreativne načine na koje bih podijelio sjajnu glazbu iz Hrvatske s ostatkom svijeta.

A kakvu glazbu slušate u slobodno vrijeme, kad je ne birate za serije?

Nikad ne prestajem raditi, pa baš i ne mogu odgovoriti na ovo pitanje. Možda nekad i usporim pa budem u stanju i to reći.