O odlasku velikog pisca upravo je izvjestila javna televizija u Češkoj, a vijest je prenio Reuters. Imao je 94 godine.

Milan Kundera (Brno, 1929) Prag je napustio 1975. godine i emigrirao u Pariz. Proslavio se romanom Šala (prvo izdanje 1965. u Pragu), a svoj je književni genij potvrdio nizom djela koja se odlikuju intelektualnom složenošću i književnom virtuoznošću. Od romana Polaganost piše na francuskom jeziku. Djela na češkom jeziku: romani – Šala (1975), Život je drugdje (1970), Oproštajni valcer (1971), Knjiga smijeha i zaborava (1978), Nepodnošljiva lakoća postojanja (1984), Besmrtnost (1989); pripovijetke - Smiješne ljubavi (1963-1969).

Na francuskome jeziku napisao je eseje: Umijeće romana (1986), Iznevjerene oporuke (1993), Zavjesa (2005); dramu Jacques i njegov gospodar (1971) i romane Polaganost (1995), Identitet (1996), Praznik beznačajnosti (2013).

Kunderu je komunistički režim označio disidentom, što je dovelo do zabrane njegovih djela i oduzimanja državljanstva

Milan Kundera bio je jedna od najistaknutijih književnih ličnosti 20. stoljeća. Rođen je 1. travnja 1929. u Brnu, tadašnjoj Čehoslovačkoj (danas Češkoj Republici). Kroz nekoliko desetljeća književnog rada ostavio je neizbrisiv trag u književnom svijetu. Pisac je bio angažiran; kroz njegove mladenačke dane pratio ga je utjecaj političke klime njegova vremena. Odrastao je, kako znamo, u razdoblju političkih turbulencija, svjedočeći usponu autoritarnih režima i proživljavajući gušenje intelektualnih i umjetničkih sloboda. Njegova socijalistička Čehoslovačka ga se odrekla; u godinama nakon sovjetske invazije na tu zemlju 1968., Kunderu je komunistički režim označio disidentom, što je dovelo do zabrane njegovih djela i oduzimanja državljanstva.

Na kraju se nastanio u Francuskoj, gdje je nastavio pisati na usvojenom jeziku. Bio je izbačen zbog “antikomunističkih aktivnosti” iz Čehoslovačke partije 1950. godine, a u Francusku je pobjegao 1975. godine. Češko državljanstvo mu je 1979. oduzeto, nakon objave "Knjige smijeha i zaborava" 1979. godine u kojoj je tadašnjega čehoslovačkog predsjednika Gustava Husaka nazvao "predsjednikom zaborava", a dvije godine kasnije postao je francuski državljanin. Nakon više od 40 godina u egzilu, češka vlast mu je 2019. godine vratila državljanstvo. Bila je to simbolična gesta, a tadašnji češki veleposlanik u Francuskoj Petr Drulák čak je i posjetio 90-godišnjeg autora u njegovom stanu u Parizu kako bi mu uručio potvrdu o državljanstvu.

“Ovo je vrlo važna simbolična gesta, simboličan povratak najvećeg češkog pisca u Češku”, rekao je tada Drulák Guardianu, opisujući susret s piscem kao “vrlo jednostavan trenutak, ali pun ljudske topline”.

“Bio je dobro raspoložen, samo je uzeo dokument i rekao hvala”, dodao je tada Drulák.

U 1950-ima Kundera je studirao književnost i estetiku na Karlovom sveučilištu u Pragu. U srednjoj školi, pisac je započeo pisati poeziju, a pokazivao je interes i za film i glumu. Kao adolescent dočekao je Drugi svjetski rat i nacističku okupaciju Čehoslovačke. Nakon burnog razdoblja uslijedio je poslijeratni procvat komunizma, a mnogi mladi umjetnici i intelektualci u istočnoj Europi postali su privučeni pokretom, uključujući Kunderu, koji se pridružio stranci 1948., da bi se kasnije povezao s čehoslovačkim reformističkim pokretom poznatim kao "Praško proljeće". U tom je razdoblju objavio svoja prva djela, uključujući debitantski roman "Šala" (1967.), koji je dobio pohvale kritike.

Ipak, Kunderin najpoznatiji i najutjecajniji roman bio je "Nepodnošljiva lakoća postojanja" (1984.), kojega je napisao u egzilu u Francuskoj (na češkom jeziku) i kojime istražuje teme ljubavi, identiteta i slobode, a sve u pozadini političkih nemira tijekom Praškog proljeća i sovjetske invazije koja je uslijedila. Upravo je to djelo Kunderi donijelo međunarodno priznanje i postavilo ga na mjesto jednog od vodećih glasova europske književne scene.

Kunderina djela često spajaju elemente fikcije, filozofije i političkih komentara. Njegov stil pisanja karakterizirala je sposobnost spajanja humora i ironije s dubokom introspekcijom, istraživanjem složenosti ljudskog postojanja. Često se bavio temama individualne slobode, ljudskih odnosa i utjecaja povijesti na osobne živote.

Kunderin doprinos književnosti donio mu je brojna priznanja, uključujući Jeruzalemsku nagradu za slobodu pojedinca u društvu i Češku državnu nagradu za književnost. Za života se spominjao i kao kandidat za Nobelovu nagradu za književnost.