Dugogodišnja menadžerica u kulturi Emina Višnić imenovana je novom pročelnicom Gradskog ureda za kulturu, međugradsku i međunarodnu suradnju i civilno društvo, a na dužnost je stupila s današnjim danom. Posljednjih 20 godina Višnić je bila važan faktor zagrebačke kulturne scene, ponajprije kroz svoje uloge u okviru Saveza udruga Clubture, zagrebačkog centra za nezavisnu kulturu Pogon i Zaklade Kultura Nova. I dok mnogi smatraju da je izbor 45-godišnje menadžerice u kulturi na mjesto pročelnice Gradskog ureda za kulturu Grada Zagreba - čiji je godišnji proračun oko 600 milijuna kuna - najbolji mogući izbor, postoje i oni koji će joj "spočitnuti" činjenicu da je s mjesta direktorice tvrtke Rijeka 2020., koja je upravljala projektom Rijeka - Europska prijestolnica kulture, razriješena na vlastiti zahtjev, i to nakon velikih komplikacija s održavanjem programa u pandemiji, ali i kaznenih prijava za pogodovanje. Te su prijave u međuvremenu bile odbačene.

O predstojećem poslu gradske "ministrice kulture", kulturnoj politici grada te "sjeni" EPK projekta porazgovarali smo s Eminom Višnić na prvi dan njezina mandata.

Vi već više od 20 godina radite u kulturi, bili ste na nekoliko rukovodećih funkcija… Biste li rekli da je imenovanje za pročelnicu Gradskog ureda za kulturu grada Zagreba kruna vaše karijere?

Svoj rad i profesionalni razvoj nisam nikada doživljavala kao neko stepenište kojim se čovjek penje da bi došao do vrha. Ne razmišljam na taj način. Ovo imenovanje vidim kao priliku da sudjelujem u jednom transformacijskom procesu – da budem dio pozitivnih promjena u našem gradu.

Između ostalog, bili ste i ravnateljica ustanove POGON - Zagrebački centar za nezavisnu kulturu i mlade. Kakva iskustva i saznanja nosite iz tog perioda i kako ćete ih aktivirati u predstojećem vašem radu?

Rad u Pogonu, kao i sve ono što sam prije i kasnije radila, naučio me djelovati u partnerstvu i suradnji s različitim ljudima, organizacijama i institucijama. Mislim da je to iskustvo suradnje i znanje kako se ona gradi i održava jedna od temeljnih kvaliteta koje osoba na toj poziciji treba imati. Tome bih dodala iskustvo kulturno-umjetničke prakse, u produkciji i organizaciji različitih kulturnih programa i projekata. Konačno, a možda i praktično najbitnije za predstojeći rad, to su znanja u strateškom planiranju, razvoju strateških projekata te kreiranju poticajnog kulturno-političkog okvira za razvoj kulture i umjetnosti.

Bili ste i članica te potpredsjednica izvršnog odbora europske zagovaračke mreže Culture Action Europe. CAE je važna europska mreža kulturnih organizacija, umjetnika, aktivista, akademika… Kako mislite ta iskustva i veze iskoristiti tijekom mandata u Gradskom uredu za kulturu?

Višegodišnji rad u toj mreži, kao i suradnje s drugim europskim kulturnim mrežama, dali su mi izvrstan uvid u to kako funkcionira Europska unija i njene politike. Isto tako stekla sam iskustvo u međunarodnim partnerstvima, kulturnoj razmijeni i suradnji. No možda je i najvrjednije saznanje o sličnim izazovima kulturnih politika na lokalnim razinama te sagledavanje kulture kao četvrtog stupa održivog razvoja, uz ekološku, socijalnu i ekonomsku dimenziju.

Znamo da se Gradski ured za kulturu bavi i međugradskom i međunarodnom suradnjom i civilnim društvom… S kojim gradovima imate ideju surađivati i na koje načine? Vezano uz civilno društvo, što mislite da su najveći njegovi izazovi danas i kako im mislite doskočiti?

Za razliku od kulture, koja je na svim razinama definirana kao zasebno polje javnih politika, ova se područja horizontalno tiču svih javnih politika – od urbanizma preko socijalnih politika do turizma i gospodarskog razvoja. U tom smislu Ured treba funkcionirati kao svojevrsno koordinacijsko tijelo. Smatram da je ključno fokusirati se na dugoročne i sadržajne suradnje s gradovima u zemlji i inozemstvu tako da je u središtu razmjena znanja i najboljih praksi vezano uz teme koje su važne za razvoj grada. Primjerice: održivi i uključivi gradovi, zelena tranzicija, kulturna raznolikost i sudjelovanje građana. To se nadovezuje i na temu sudjelovanja organizacija civilnoga društva u procesima donošenja odluka, suradnje javnog i civilnog sektora, afirmacije prava manjina i slično.

Kako gledate na kulturu Grada Zagreba u dosadašnjem razdoblju? Mnogi su je bili proglašavali “incestuoznom”, “netransparentnom” i sl. Hoće li transparentnost biti visoko na listi vaših prioriteta?

S obzirom da sam tek preuzela dužnost pročelnice, još nemam potpuni uvid u pravo stanje stvari. No i bez toga mislim da mogu adresirati tri sistemska problema prethodne gradske kulturne politike. Prije svega, kulturi se nije pristupalo strateški i razvojno, već se održavalo ili perpetuiralo postojeće stanje. Drugo, upravljanje kulturnim sustavom bilo je vođeno klijentističkim principima, što se već počelo mijenjati imenovanjem stručnih ljudi u upravna vijeća ustanova. Treće, nejasne kulturne politike, nedovoljno artikulirani kriteriji financiranja i slično stvorili su netransparentan sustav. Sve to treba mijenjati, a promjena je već započela i planiram nastaviti u tom smjeru. Strateški pristup, učinkovito i stručno upravljanje te transparentnost rada bit će temeljni principi kojima ću se voditi u upravljanju promjenama koje su nužne i očekivane.

A što je s ideologijama? Znamo da i kultura, kao i sve drugo na ovome svijetu, podliježe ideologijama. Hoćete li u tom smislu slijediti put koji je nedavno postavio gradonačelnik Tomašević, kada se jasno odredio oko građanske inicijative Hoda za život, ili će organizacije civilnog društva u Zagrebu, bez obzira na politički spektar iz kojeg dolaze, biti jednako tretirane u vašem mandatu?

Gradonačelnik je jasno komunicirao svoj stav u vezi te inicijative i svjetonazorskih pitanja, u medijima i svom programu. Također, mislim da ovaj ili slični slučajevi nisu uopće u domeni moga područja rada – kulture i umjetnosti.

Koji će biti glavne odrednice vaše kulturne politike u Zagrebu u idućem periodu?

Zagrebačka kulturna politika usmjerit će se ka povećanju dostupnosti i pristupa kulturnih sadržaja u gradskim četvrtima i javnom prostoru te aktivnom sudjelovanju građana. Naglasak će biti i na boljem i učinkovitijem radu javnih ustanova, njihovom snaženju i povezivanju, kao i poticanju suradnje civilnog i javnog sektora. Što se tiče kulturne infrastrukture, očekujem da ćemo postići bolju iskoristivost postojećih kulturnih resursa, ali i da će se izgraditi novi za koje postoji jasna javna potreba. Već je najavljena izgradnja multifunkcionalnog društveno-kulturnog centra, odnosno suvremene gradske knjižnice u prostoru Paromlina. Iznimno bitno bit će i unaprijediti sustav potpore umjetnicima i izvaninstitucionalnoj sceni te jačati međunarodnu suradnju. Uz to, prioritet koji se sam nameće je obnova baštine i kulturne infrastrukture stradale u potresu, kao i znatno veće iskorištavanje EU fondova. No, konkretni ciljevi i prioriteti bit će definirani u strategiji razvoja kulture koja će se biti rezultat jednog šireg participativnog procesa.

Na koji način mislite da bi se Zagreb mogao bolje pozicionirati na međunarodnoj kulturnoj karti?

Kad govorimo u kulturi i umjetnosti, mislim da u današnjem, visoko globaliziranom svijetu, ne možemo jednostavno definirati neku čvrstu poziciju niti se to profiliranje treba nametati odozgo. Relevantnost u kulturnom smislu možemo postići samo prepoznavanjem i poticanjem onih koji u umjetničku produkciju i kulturne projekte snažno uključuju međunarodnu, prije svega europsku dimenziju. To znači da Ured treba unaprijediti mehanizme kojima će poticati međunarodne projekte, kulturnu razmjenu, koprodukcije i druge formate pomoću kojih će zagrebačka kulturna scena postati važan akter kulturnih i umjetničkih zbivanja u svijetu.

Planirate li neke nove, velike kulturne projekte tijekom vašeg mandata u Gradu Zagrebu?

Uloga Ureda, pa tako i uloga pročelnika, nije da producira i organizira kulturne projekte. To je uloga kulturnih institucija, udruga, umjetničkih organizacija, umjetnika i drugih aktera kulturne scene. Na nama je da kreiramo učinkovit i pouzdan okvir koji će moći prepoznati i podržati transformativne potencijale u zajednici te projekte i programe koji svojom kvalitetom, inovativnošću, kulturno-umjetničkom ili društvenom relevantnošću mogu postati nositelji promjene. To je sigurno dugotrajniji i teži put nego, recimo, izravno organizirati velike vidljive i medijski atraktivne manifestacije. Ali je to i sigurno jedini ispravni put, ako imamo u vidu dugoročni razvoj kulture i umjetnosti, a ne nečiju osobnu karijeru ili sljedeće izbore.

Koliko će vaš ured težiti otvorenošću, dijalogu sa zajednicom i umjetnicima?

Kultura otvorenosti i dijaloga bit će u temelju upravljanja sustavom. Tu mislim na strukturirani dijalog, s jasnim pravilima i transparentnim procedurama, a koji će se najbolje vidjeti u procesu definiranja kulturne strategije. Važnu ulogu će imati i kulturna vijeća koja po svojoj naravi osnivaju, kako je to zakonom definirano, radi ostvarivanja utjecaja kulturnih djelatnika i umjetnika na donošenje odluka. No, valja reći da ta otvorenost neće uključivati nikakva dogovaranja za financiranje pojedinih projekata ili neke druge partikularne interese.

Kako je vaš dugogodišnji rad u kulturi utjecao na vaše poimanje kulture i kulturnih politika?

Moglo bi se reći da je moj rad, i to uvijek rad s drugima, u nekim zajedničkim pothvatima ili projektima, u najvećoj mjeri definirao moje poimanje kulture i kulturnih politika. Naravno, ima tu nešto pročitane literature, stručnih konferencija i obrazovanja, ali praksa u kulturi, od kulturne produkcije do zagovaračkog djelovanja i iskustva upravljanja su tu najvažniji.

Kada ste znali da ćete od vašeg interesa za kulturu napraviti karijeru, odnosno profesionalizirati vaš odnos s kulturom?

Doista ne znam. Nije tu bilo nekog plana. Naprosto sam, zajedno s drugim ljudima, počela raditi na kulturnim projektima pa su stvari vodile jedna drugoj.

Menadžment u kulturi je vrlo specifično područje… Što mislite da mora imati sjajan menadžer u kulturi?

Ovisi o tome čime se upravlja. U nekim je situacijama nužno preklapanje kreativnih i upravljačkih sposobnosti, a nekad je bolje da menadžer nema presudan utjecaj na programski sadržaj. U svakom slučaju, to mora biti osoba koja zna raditi s ljudima i voditi ljude, i to tako da oni imaju koliko je god moguće kreativne slobode. Jako je bitna predanost i snažan osjećaj odgovornosti, ne samo prema organizaciji u kojoj se radi, već i prema široj umjetničkoj sceni, ali i prema javnosti. Ključan je strateški pristup i dugoročno planiranje te volja za pozitivnom promjenom.

Bili ste izvršna direktorica i voditeljica programa projekta Rijeka 2O20 - Europska prijestolnica kulture. Na tu ste funkciju dali ostavku. Što možete s vremenskim odmakom reći o tom i takvom razvoju događaja? Zašto niste ostali do kraja uz EPK projekt?

Nisam napustila EPK projekt, već sam samo dala ostavku na funkciju direktorice tvrtke Rijeka 2020 d.o.o. koja je upravljala projektom. Ostala sam raditi kao osoba koja je rukovodila programom – onim što je od njega ostalo nakon devastirajućih okolnosti pandemije i drastičnog rezanja proračuna. Bilo mi je važno iz toga izvući najbolje što se može, planom koji sam izradila osigurati što više sredstava za programe koji su se mogli održati, a osobito one koji su uključivali lokalnu zajednicu, sudjelovanje građanskih inicijative i izvaninstitucionalne scene. Taj je plan kasnije i proveden.

Kako zamišljate razvijati publiku tijekom mandata? Znamo da je razvoj publike danas veliki problem. Puno je sadržaja, a vremena je sve manje i ljudi su nezainteresirani za kulturu. Mislite li se na neki način uhvatiti i s time u koštac?

Ono što mi je osobno bitno, ali i što je istaknuto i u programu sadašnje gradske vlasti, jest snažnije povezivanje kulture i zajednice. Ipak, mi kao uprava ne možemo niti trebamo izravno razvijati publiku, ali možemo poticati i pomoći, a od gradskih ustanova ako treba i zahtijevati, snažnija nastojanja glede njihove uloge u zajednici. Pri tom ne mislim da je jedini cilj izgradnje publike povećanje njihova broja. Važna je i raznolikost publike te razvoj dugotrajnijih, dubljih odnosa s ljudima - sa susjedstvom, određenim društvenim skupinama, građanskim inicijativama i drugima. Strategija razvoja publike ovisit će o svakoj pojedinoj ustanovi ili organizaciji, a svjesna sam da će trebati ulagati i u obrazovanje i stručno usavršavanje ljudi koji u njima rade.

Što će biti sa zaposlenicima Gradskog ureda za kulturu? Hoćete li tu što mijenjati na strukturalnom planu? Hoće li ljudi ostati na svojim pozicijama ili ćete kadrovirati?

Teško mi je iz ove pozicije govoriti jer nemam uvid u stvarne kapacitete Ureda. Čini mi se da tamo postoji dovoljan broj zaposlenih, ali još ne znam kakva su njihova znanja i vještine. Vjerujem da ima vrlo kvalitetnih ljudi te da ću znati prepoznati i angažirati njihove potencijale. Svakako ću inzistirati da na najodgovornijim pozicijama budu najbolji ljudi te da stručne poslove obavljaju doista stručni ljudi.

Kako vi poimate kulturu jednog grada danas, što bi ona trebala biti i čime bi se trebala baviti?

Odgovor na ovo naizgled jednostavno pitanje je vrlo kompleksan, dapače promjenjiv s obzirom na okolnosti. No kakav god on bio, on mora doći odozdo. Na taj ćemo ga način pokušati što je jasnije moguće artikulirati u strategiji kulturnog razvoja grada. Po mom mišljenju, grad poput Zagreba mora imati živu i raznoliku kulturnu scenu, koja se bavi temama i pitanjima koje su važne za lokalnu zajednicu, ali koja je relevantna i na nacionalnom i na međunarodnom nivou. Kultura je iznimno važan dio kompleksnih društvenih odnosa od koje je satkan jedan grad, a kulturni sektor mora snažnije artikulirati tu svoju ulogu.

Što je prva stvar koju želite napraviti nakon preuzimanja Gradskog ureda za kulturu?

Tri su ključne stvari koje želim odmah pokrenuti: definiranje gradskih strateških projekata u kulturi, proces izrade strategije te redefiniranje kriterija za financiranje programa prema prijedlozima kulturnih vijeća. Paralelno s time radit ću na detektiranju "kvarova" u sustavu i njihovim "popravcima".