Dirljivo je bilo na pulskoj festivalskoj projekciji posljednjeg filma Lukasa Nole. Domaći i regionalni filmaši prisjetili su se svojeg prerano preminulog prijatelja i kolege, a mi, koji ga nismo osobno poznavali, prisjetili smo se zašto je autorska ruka tog redatelja bila uvijek prepoznatljiva i zašto će se o njegovim filmovima i njihovu specifičnom stilu sigurno učiti po filmskim akademijama u regiji. Što se pak njegova posljednjeg filma tiče, Nola nam je s 'Escortom' ostavio nešto zbog čega je još gore što je tako rano otišao - poprilični zaokret u stilu, otvorenost k eksperimentiranju s nečim novim, spremnost da se u zreloj, ostvarenoj fazi umjetničkog rada isproba nešto sasvim drugačije.

Da odmah priznam - jer nema smisla lagati samo zato što je čovjek preminuo - nisam nikad bila prevelika obožavateljica filmova Lukasa Nole. Sve to uz dužno poštovanje jer iako ti filmovi nisu bili po mojem ukusu, nisam ni slijepa ni gluha ni blesava pa da nisam vidjela kako je riječ o talentiranom autoru. Ono što, međutim, nisam baš 'šmekala' jest taj do visokog sjaja izbrušeni stil, za koji sam ponekad imala dojam da zasjenjuje bitnije stvari koje su trebale biti rečene njegovim filmovima i serijama. Gledaš, recimo, seriju o Udbi i onda ti dijalog udbaša koji su se tajno sastali uz Savu pada u drugi plan jer ti je Nola pripremio prekrasan, ali nametljiv kadar zahrđalog broda u pozadini. Erotika je sva u halterima i čipki, a nigdje nijednog slomljenog nokta ili prljavog tabana. Hiperestetika i brušenje stila znali su mi jednostavno gušiti priču.

'Escort' je prvi Nolin film koji sam gledala i u kojem mi to ima smisla. Barem u prvom dijelu filma, koji je takav - izbrušenog stila, atmosfere, estetike (pri čemu samo moram dodati da pod 'estetika' ne mislim reći da je sve 'lijepo'). Glavni junak Miro (Živko Anočić) korporacijski je darling kojemu nakon jedne jednako tako korporacijsko-darlinske, ali i pijane večeri kolege pošalju escort damu u sobu. No u zapletu koji možda na prvi pogled podsjeća na Very Bad Things Petera Berga, ali se razvija ponešto drugačije - Miro pronalazi beživotno tijelo seksualne radnice, uspaničari se, a onda cijelu stvar uspije zataškati uz pomoć dvojice zaposlenih u hotelu u kojem se sve dogodilo. Miro misli da je time riješio svoj problem, no dvojica 'jataka' misle da im Miro za njihov trud duguje mnogo više nego što je Miro spreman ponuditi.

Ono što je u 'Escortu' zanimljivo jest to što u zadnjem dijelu dolazi do velikog zaokreta upravo u tom stilu i estetici. Nikad dosad primijećeno kod Nole, prelazak priče, odnosno akcija glavnoga lika iz svijeta uspješnog mladog i situiranog muškarca u sirov, ružan, nepredvidljiv i brutalan polusvijet - popraćen je pomalo dezorijentirajućim skokom i u drugi stil. Neću vam spojlati i reći točno o čemu je riječ, ali to svakako vrijedi vidjeti. Ljudi su se doslovno uspravljali u sjedalicama kada je sve počelo. A meni je to bio trenutak u kojem me srce doista iskreno zaboljelo zbog toga što nas je Lukas Nola prerano napustio. Jer ako je u ovom filmu bio spreman na takav iskorak, što li je još mogao u sljedećima? Stvarno šteta.

I da - Nikša Butijer i Krešimir Mikić fakat su heroji ovog festivala.