'Pustinja' Milko Valent (Meandar)

'I u 'Pustinji', jedanaestoj knjizi pjesama Milka Valenta, uočljiv je poetički rast, osobito u bogatstvu fakture stiha koja usputno nastoji revitalizirati u svakom mogućem smislu poticajan prostor već pomalo zanemarenog područja metafore u suvremenom hrvatskom pjesništvu. Taj poetički rast u 'Pustinji', iznimno svjež i transparentan, vidljiv i u odabiru tema i u zrelosti njihova tretiranja, Milko Valent uporno njeguje u poetskoj izvedbi kao nemirenje s postignutim već gotovo četrdeset godina plodonosnim kontinuiranim pisanjem i objavljivanjem pjesama. Zapravo, 'Pustinja' je knjiga pjesama koja intrigantno dijagnosticira – osobito u svojim 'brzim' odlomcima – već ozbiljno traumatiziranu psihu suvremenog čovjeka koji, često nesiguran, krhak, zbunjen i nemoćan, usred sve žešće shizofrenije globalizirane banalnosti nastoji, koliko je to moguće, dostojanstveno živjeti', napisano je u izdavačkom opisu ove zbirke koju je objavio Meandar

Milko Valent, prozaik, pjesnik, dramatičar, esejist i kazališni kritičar, rođen je 6. srpnja 1948. u Zagrebu. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je filozofiju i komparativnu književnost. Autor je brojnih i raznorodnih književnih djela, a njegovi su tekstovi prevedeni na trinaest jezika. Na njemački jezik prevedena je novela 'Nježna palisandrovina' i izbor iz knjige poezije 'Tihi alati', na francuski, mađarski i poljski drama 'Gola Europa', na makedonski roman 'PlayStation, dušo', a na engleski radio-drame 'Neonski rubovi' i 'Tinta u oku' te drame 'Gola Europa', 'Bordel divljih jabuka' i 'Ground Zero Aleksandra'.

Dvije drame iz dramske trilogije 'Zero' nagrađene su 2000. i 2002. trećom i prvom nagradom Marin Držić. Za dotadašnji doprinos poeziji nagrađen je Maslinovim vijencem 2009. Za roman 'Umjetne suze', kao najbolje književno ostvarenje objavljeno u 2013, dobio je 2014. Nagradu Vladimir Nazor, a s tim je romanom bio je među pet finalista književne nagrade tportala za najbolji roman u 2013.

'Pripremanje za poeziju: Artyoga' Vlado Martek (Algoritam)

‘Vlado Martek je živi klasik naše konceptualne umjetnosti, ali po tome nije jedini, ima još živih klasika konceptuale. Jedini je, valjda i u svijetu, jedan jedini, baš onako kako je Renato Baretić jedini poznati govornik trećićanskoga, predpjesnik, pardon Predpjesnik. I to već godinama. Martek se priprema i bilježi svoje pripreme, šegrtuje kod svih, s vremenom i kod sebe, uči, slaže i ispituje, pa dalje uči, preslaguje i propituje. Ostavlja otiske o poeziji i otiske poezije, zenovski u procesu nalazi cilj, zenonovski na cilj ne može stići. Skrupuloznost i studioznost koje bilježi stvarajući svoju aktivnu riznicu iz riznica filozofije, književnosti, citata, vizuala, parola, slogana, poslovica, parafraza, dosjetka… su tolike i već pomalo zaboravljeni ideali da nisu mogli biti spakirani bez zaigranosti i provokacija.

To je poštovanja vrijedna predpoezija. Pripreme su temeljite jer cilj im je visok: svesadržaj, kako to autor u uvodu izrijekom kaže. To, opet, podrazumijeva da su i pripreme svepripreme.

Načelno beskonačne, otvorene, neiscrpive, da im je jasnije markirana granica prema poeziji nego prema onome njihovom pred. Prema poetičnom i poetičkom nego prema pred. Kakogod, pripremni radovi za pisanje poezije su i dalje u punoj snazi i u tijeku, a čudi da nitko nije posegao za prednastavljanjem na Martekov koncept, na predpripreme’, stoji - bolno ironično - u ‘opisu proizvoda’ na službenim stranicama Algoritma, izdavača zanimljive Martekove knjige.

'Hipernovalis' Miroslav Kirin (Vuković&Runjić)

'Dvije godine nakon ‘Zenzancija’, knjige, kako joj naslov upućuje, oslonjene na više ili manje vrckavo poigravanje prividnom jednostavnošću proizašlom iz istočnjačkih pjesničkih i filozofskih tradicija, njihovom simbiozom sa širokom plejadom zapadnog nasljeđa te – da parafraziramo praktični termin iz teorije prozodije – duhom forme, Miroslav Kirin javlja se novim naslovom koji dosljedno nastavlja započeti projekt dovodeći ga, čini mi se s od prethodnika snažnijim estetskim učinkom, u ‘Hipernovalisu’ do krajnjih konzekvenci.

Grafičko i tehničko oblikovanje ove formatom i opsegom teksta nevelike knjižice nije nevažno te zaslužuje da ga se nešto podrobnije opiše. Crni, tvrdo ukoričeni svezak koji izgledom podsjeća na notes ili molitvenik, bez imena autora i oznake izdavača na naslovnici obilježenoj isključivo pomalo nekonvencionalno prelomljenim naslovom (što spada u prepoznatljive zahvate dizajnera Borisa Runjića i vjerojatno ne podrazumijeva autorsku intervenciju) skriva dva različita knjiška bloka, već s obzirom na to koji dio tiraža vam dopadne ruku. U jednom riječ je o klasičnom uvezu knjiških araka dok je u drugom slučaju u pitanju jedinstvena papirna traka presavijena na format knjige ‘harmonika-metodom’ te je stranice iz njenih korica moguće izvući, njima fizički ući u prostor, razviti ih ili objesiti na zid poput kalendara ili molitvenih mlinaca, kombinacije kojom bi se i njen sadržaj na neki način metaforički mogao opisati', napisao je u Novostima o zbirci pjesama ‘Hipernovalis’ pjesnik i kritičar Marko Pogačar

Miroslav Kirin rođen je u Sisku 1965. Piše i objavljuje poeziju, prozu i prijevode s engleskog jezika. Objavio je šest zbirki poezije – 'Od nje do vječnosti' (1989, nagrada Goran za mlade pjesnike), 'Tantalon' (1998), 'Zukva' (2004), 'Iza renesanse' (2004), 'Jalozi' (2006), 'Zbiljka' (2009), 'Zenzancije'(2013), knjigu autobiografske proze 'Album' (nagrada Jutarnjeg lista za najbolje prozno djelo u 2001) te knjigu eseja 'Iskopano' (2012). Koscenarist je dokumentarnog filma 'Album' (2011) redatelja Branka Ištvančića

'Kafkin nož' Dorta Jagić (HDP)

'Jagićeva je također od 1999. naovamo osvojila niz važnih lokalnih i međunarodnih književnih nagrada, tako da je nepobitno da je čitatelj koji u rukama drži 'Kafkin nož' suočen s autoricom jasno artikuliranog lirskog glasa koja ima što reći samim time što je ovo već njezina šesta objavljena zbirka poezije, razlomljena u šest portretnih ciklusa.

Bilo bi preuzetno (i izlizano) njezinu poeziju nazvati feminističkom jer se ne može svesti samo na taj zajednički nazivnik, koji je u današnjem diskursu banaliziran poput starki na turbofolk koncertu. Jagićeva ide dublje od takvog (trendovskog) aktivizma, više je Sapfo nego Emily Dickinson. Ako je poezija ultimativni oblik proze, onda je veoma tanka nit koja razgraničava prozu i poeziju Dorte Jagić. Autorica ima sposobnost da na ograničenom formatu poezije ispriča mnogo dublje narative, što prekrasno dolazi do izražaja u ovoj zbirci', napisao je u kritici Mirko Božić, a prenosi MV Info

Dorta Jagić rođena je u Sinju 1974. Osim poezije, piše i objavljuje eseje, dramske tekstove i kratke priče (nagrade časopisa Vijenac i Večernji list). Dosad je objavila zbirke pjesama 'Plahta preko glave' (1999, nagrada Goran za mlade pjesnike), 'Thamagochi mi je umro na rukama' (2001), 'Đavo i usidjelica' (2003), 'Kvadratura duge' (2007) i zbirku kratkih priča 'Kičma' (2009). Uvrštena je u brojne pjesničke antologije, a pjesme su joj prevođene na engleski, njemački, poljski, rumunjski, mađarski, makedonski i slovenski jezik. Dobitnica je Balkan Grand Prize for Poetry na međunarodnom festivalu u Rumunjskoj (2007). Kazališna je pedagoginja i redateljica u studentskim kazališnim grupama u Zagrebu.

'Padajući izbornik' Aleksandar Hut Kono (Fraktura)

Aleksandar Hut Kono jedan je od najzanimljivijih pjesničkih glasova najmlađe generacije pjesnika i već je svojom prvom zbirkom ‘Nabrajanja’ najavio da je riječ o iznimnom pjesniku, smatraju u Frakturi. Nova zbirka ‘Padajući izbornik’ pokazuje da je riječ o zrelom glasu, pjesnički istančanom, koji itekako dobro poznaje svoje pjesničke prethodnike, i to ne samo hrvatske, već i svjetske, ali i pronalazi nov, svjež pristup temama kojima se bavi te, još i više, načinu na koji obrađuje pjesničku građu.

'Radi se, prije svega, o knjizi koju se može čitati napreskokce, što je čini nezamislivo konkurentnom! U njoj je nažalost opisano samo jedno ubojstvo, međutim protagonist jedne od pjesama je drvo dok nas neka druga poziva da što prije uništimo planet Zemlju jer, budimo realni, došlo je vrijeme za selidbu na ljepše mjesto. Osim toga, u zbirci pratimo gostovanje pravog pravcatog ljudoždera u New Yorku, detaljno skiciramo čudesnu dosadu života u Londonu i pokušavamo se jednom zauvijek obračunati s nedjeljom. Nebo je ovdje dvospolno, a Zemlja nepresušan izvor ubogosti i problema. Knjizi ne fali ni znanosti jer vrlo detaljno progovaram o simbolu cvijeta u Asteka’, opisao je Hut Kono svoju novu zbirku u jednom intervjuu

Aleksandar Hut Kono rođen je 1982. u Kairu, a odrastao je u Sjevernoj Africi. Anglist, hispanist i japanolog s diplomom Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Hut Kono uz poeziju objavljuje književne kritike, putopise i eseje u vodećim časopisima i medijima u regiji. Jedan je od osnivača i organizatora međunarodnog pjesničkog festivala 50 Poems for Snow koji se održava od 2012. Godine 2013. Hrvatsko društvo pisaca objavljuje mu zbirku pjesama 'Nabrajanja', a knjiga je nominirana za književnu nagradu Janko Polić Kamov 2014. Autor je dviju opera i prvi je hrvatski pisac čija je opera praizvedena u Kraljevskoj opernoj kući u Covent Gardenu.