Izdavačka kuća AGM, sada tek jedna od podružnica Zagrebačkog holdinga, svoju je nakladničku godinu završila izdanjem kojim se itekako može ponositi. Riječ je o knjizi Gjure Szabe 'O Zagrebu', čiji je spiritus movens povjesničarka umjetnosti Snješka Knežević. 'O Zagrebu' je ujedno i najavna knjiga nove AGM-ove edicije 'Memorija i grad', koja je pokrenuta kako bi se 'objavljivali pretisci starih i niz novih izdanja iz pera najreprezentativnijih autora iz područja kulturne povijesti naših gradova', kako je objasnio Bože Čović iz AGM-a. Dodao je da je to 'u europskoj nakladičkoj tradiciji' duboko ukorijenjen puls; u svakom slučaju, bez obzira na ediciju, 'O Zagrebu' je iznimno zanimljiva i fantastično opremljena knjiga, s nizom fascinantnih fotografija, detalja i likova zagrebačke povijesti, kako ju je doživljavao i tumačio Gjuro Szabo.

A tko je zapravo Gjuro Szabo (1875-1943)? Riječ je o muzeologu i kulturnom povjesničaru čije je djelovanje obilježilo Zagreb u prvoj polovici 20. stoljeća, između ostaloga i kroz osnivanje Muzeja Grada Zagreba, za koje je baš Szabo bio zaslužan. On je o Zagrebu cijeloga života pisao, promišljao, kritizirao i raspravljao te sada u knjizi 'O Zagrebu' imamo odličan izbor tekstova zahvaljujući Snješki Knežević. Izabrani tekstovi pokrivaju vremenski period od 1914. do 1942. godine, a tematski se bave urbanizmom, odnosnom grada i njegovih građana, agramerskim mentalitetom i ostalim gradskim specifičnostima.

Kako je na predstavljanju knjige u Palači Dverce rekao konzervator Joško Belamarić, 'Szabo je svojim djelovanjem nadilazio Zagreb', koji je, pak, 'doživljavao kao osobu s kojom komunicira'. 'Szabo je svjedočio velikim transformacijama Zagreba, o kojima je pisao bogatim, ali i naturalističkim rječnikom.', rekao je Belamarić, osvrnuvši se naročito na negativni naboj prema 'kunsthistorikerima' ovog inače – po svjedočenju suvremenika – benevoletnog i susretljivog kulturnjaka. No, bez obzira na to, Szabo već desetljećima fascinira generacije hrvatskih povjesničara umjetnosti, među kojima je i njegov veliki učenik Tihomir Stahuljak, dok je sada i Snješka Knežević pala pod čaroliju Gjure Szabe.

Ona je pak ispričala kako je knjiga Szabinih tekstova, opremljenih i ilustriranih fascinantnim fotografijama, nastajala 'tijekom ovog strašnog vrućeg ljeta', te da je u tome naročitu podršku i pomoć imala od osoblja Muzeja Grada Zagreba, koje je, rekla je Knežević, zadržalo kooperativni dobri duh svojeg utemeljitelja. 'Ova knjiga je zapravo intimni i stručni (auto)portret Gjure Szabe.', konstatirala je Knežević, ali je 'O Zagrebu' i još više – to je portret glavnog grada Hrvatske i njegove borbe za vlastitu urbanost, kao i protiv nje.

U tom je kontekstu Knežević ispričala i da je Szabo potaknuo svojeg tada mladog učenika Stahuljaka da fotografira ustaško rušenje zagrebačke sinagoge, što je u tom trenutku bila stvar opasna po život, ali je zahvaljujući angažmanu ostarjelog Szabe i nadobudnog Stahuljaka ostao fotografski dokument tog barbarskog čina zločinačkog režima NDH. 'Szabo je zapravo umro od jada tadašnje situacije', rekla je Knežević, koja također naglašava da se Gjuru Szabu može smatrati osobom koja svojim lokalnim djelovanjem nadilazi lokalni kontekst.

'O Zagrebu' je zato dobrodošla i fascinantna knjiga, izvanredno opremljena, oblikovana i uređena, koja kroz riječi i život Gjure Szabe svjedoči o cijeloj jednoj epohi Zagreba, koja možda i nije bila njegovo zlatno doba, ali se iz današnje perspektive takvim itekako čini.