'Agramer' je knjiga koja podsjeća na Zagreb kakav više ne postoji, višejezični grad u čijem su se govoru susretali hrvatski, njemački, mađarski i latinski jezik, a nije manjkalo ni turcizama ili izraza iz talijanskog jezika. U pitanju je, kako glasi podnaslov, 'rječnik njemačkih posuđenica u zagrebačkom govoru', čiji je cilj prvenstveno očuvati sjećanje na jedan dio gradske povijesti, na vrijeme kada je Zagreb bio 'multietnički, multikonfesionalni i multikulturalni grad', kako je rečeno sinoć na promociji u Muzeju Grada Zagreba

Iako bi se na prvi pogled moglo zaključiti da jedan rječnik posuđenica nije tema koja interesira širu publiku, na predstavljanju 'Agramera' sinoć je vladala prilično velika gužva, doduše publike koja je većinom premašila pola stoljeća postojanja. Muzej Grada Zagreba, kako je naglasio ravnatelj Vinko Ivić, pomogao je nastanku 'Agramera' kroz ilustracije koje se u knjizi mogu vidjeti, a pohvalio je i višegodišnju uspješnu suradnju s izdavačkom kućom Novi Liber. Utoliko je i ovaj rječnik logičan nastavak rada Novog Libera, kroz koji se želi dokumentirati i sačuvati zagrebačka povijest te podsjetiti na vrijeme suživota i tolerancije različitih u hrvatskoj metropoli.

Profesor germanistike Velimir Piškorec podsjetio je na to da se u Zagrebu u 19. stoljeću svugdje govorio njemački jezik, između ostaloga jer se na njemu većinom školovala hrvatska elita pa se mogu naći i brojni članci u kojima se zagovara korištenje hrvatskog – napisani na njemačkom jeziku! S druge je strane postojala i borba protiv germanizacije, što nije zaustavilo preuzimanje mnogih njemačkih izraza u zagrebačkom govoru. Njemački se jezik iz Zagreba gubi nakon Drugog svjetskog rata, zbog poznatih povijesnih događaja, ali i negativnog stava komunističkih vlasti prema jeziku bivših okupatora.

Autorica koncepta rječnika 'Agramer' Zrinjka Glovacki-Bernardi istaknula je 1786. kao ključnu za dolazak njemačkog jezika u Zagreb, s obzirom na to da se tada u budućoj hrvatskoj metropoli naselilo Vrhovno vojno zapovjedništvo, u kojemu je radilo mnogo činovnika. Od njih se tražilo da nauče hrvatski jezik pa je iz svega toga nastao i specifičan način govora, u kojemu bi se rečenica započela na jednom a dovršila na drugom jeziku. 'U Zagrebu je dugo postojala i službena i građanska dvojezičnost', istaknula je Glovacki-Bernardi, koja podsjeća i da je u Zagrebu kroz cijelo 19. stoljeće živjelo i kazalište na njemačkom jeziku. S druge strane, treba naglasiti i da je većina riječi njemačkog jezika koje su ušle u zagrebački govor došla iz austrijsko-bavarskog dijalekta pa su znale biti nerazumljive izvornim govornicima njemačkog iz sjevernijih područja.

Kada je pak riječ o nastanku 'Agramera', jedna od začkoljica je bila i kako pisati govorni jezik pa je svaka natuknica pažljivo posložena i provjerena. Svaka od navedenih riječi zapravo skriva i veliku povijest pa su tako 'špekule' zagrebačka verzija stare srednjoeuropske igre Speckel, a riječ 'kliker' nastala je tek u Berlinu 19. stoljeća pa se kasnije proširila donekle i kod nas.

U 'Agrameru', naravno, ima i 'cajtnota', 'grincajga' i 'pelca' – da spomenemo samo neke od njemačkih posuđenica koje i danas žive u u zagrebačkom govoru – no u ovoj knjizi je ponajviše zagrebačke povijesti koja svjedoči o raznolikijem i dinamičnijem gradu nego što je to hrvatska metropola danas.