Riječ je o adaptaciji i nadogradnji predstave inicijalno stvorene za šest barcelonskih i šest madridskih plesača čije su izvedbe osvojila srca kritike te brojne nagrade od kojih se posebno izdvaja španjolska nagrada MAX u izvedbenim umjetnostima za najbolju plesnu produkciju 2020. Ovog puta, šest zagrebačkih i šest ljubljanskih plesača posvećuje se zajedničkom plesu i vraća svevremenskoj Ravelovoj partituri.

Boléro (1928.) je klasična skladba koja je sve samo ne klasična, a temelji se isključivo na dvotaktnom ritmu sa 169 ponavljanja. Upravo je ostinato taj ritam koji dominira 'mehaničkom' glazbom i 'klupskim' plesnim podijima druge polovice 20. i prve 21. stoljeća. Pridjev 'mehanički' nije slučajan. Boléro proizlazi iz bolera, tradicionalnog (španjolskog) plesnog i glazbenog formata ili žanra iz druge polovice 18. stoljeća, no sve je samo ne tradicionalan u svom orkestralnom, instrumentalnom rastu.

Balet kojem je Boléro izvorno trebao biti u pozadini kao orkestralna, instrumentalna pratnja trebao je prikazati španjolsku tradiciju. Ravel je tim svojim glazbenim opisom ciljao na prazninu ili ravan s industrijskom pozadinom, na mehaničku suvremenost i u konačnici budućnost. Unutrašnja 'logika' kompozicije jest 'mehanička'; redukcija repeticijom. No nije to ponavljanje istog, bez opreka. To je ponavljanje koje stvara sitne razlike, dvostrukosti, slojeve, 'sitne varijacije i detalje unutar ponavljanja' – jer vrag je u detaljima. Ponavljanje ili eskalacija koja je iscrpljujuća ali se nikad ne iscrpi. Ponavljanje kao ritmička i melodijska petlja. Ne treba stoga čuditi što tu 'nema glazbe'. Riječ je o konceptu, o strukturi. A struktura je izvedba, a ne prikaz. Praznina ili ravan. Ne treba stoga čuditi što se ova skladba prilično brzo odvoji od baleta ili prikaza, premda je ušla u film i, naposljetku, u koreografiju.

Jesús Rubio Gamo zapeo je 2019. godine i u životu i kreativno. Ne čudi stoga što ga je spasila upravo ova skladba, temeljena na ponavljanju i petlji. Petlja ima ciklički, u konačnici spiralni učinak. Ponavlja se do eskalacije. Ne čudi što je ponavljanje kao petlja ili eskalacija, s glazbom u koreografiji, u pokretu i konačno glasu našla svoje utjelovljenje upravo u cikličkom, spiralnom prikazu, isprva u plesnom duetu Bolero (2015.), a zatim i u duetu plesnih skupina Gran Bolero (2018.). Gran Bolero je orkestriranje, instrumentaliziranje skupina, odnosa, odnosa između skupina i unutar skupina, kroz ponavljanje u petlji ili eskalaciji, kako bi iz toga iznikla zajednica – tkivo koje ju veže, ograničava, njegov višak – kako bi nastala upravo napetost onoga 'daj još!', onoga poticaja, one upornosti, onog iscrpljujućeg što se nikad ne iscrpi. Nije loše za 'komad' koji je ponavljanje i koji je ponavljanje 'komada' koji je ponavljanje. Pa opet i opet. Još i još. Ponavljanje ne ubija, već spašava.

Jesús Rubio Gamo (1982.) samostalni je plesni umjetnik i koreograf sa sjedištem u Madridu. Nakon studija baleta, suvremenog plesa, drame i književnosti, Jesús je dobio stipendiju MAE-AECI za studij plesa u inozemstvu. Otišao je u London, gdje je s odličnim uspjehom magistrirao iz koreografije na Londonskoj školi suvremenog plesa (London Contemporary Dance School). Svoj rad predstavio je na festivalima poput Chantiers d’Europe (Théâtre de la Ville-Paris), Dancenet Sweden, The Greenwich and Docklands International Festival (London), FAEL (Lima), Les Plateaux (La Briquetterie-Paris), Birmingham International Dance Festival, ARC for Dance (Atena), International Theatre Amsterdam i Hay Festival. Dvije godine zaredom (2017. i 2018.) platforma Aerowaves uvrstila je Jesúsa kao jednog od 20 najrelevantnijih mladih koreografa u Europi. 2020. dobio je nagradu OJO CRÍTICO Španjolskog nacionalnog radija za plesnu izvedbu.

"Bilo je to 2009. i tek sam se vratio u svoj Madrid nakon nekoliko godina provedenih u Londonu. Bio sam tužan. Imao sam osjećaj da me napušta nešto što mi je bilo od životne važnosti – ljubav prema plesu. Onda su 2011. u Madrid došle velike demonstracije u organizaciji pokreta Indignados. Ljudi su izašli na ulice i spavali po trgovima da kažu 'Dosta!'; Tražili smo obnovu, preporod. Htjeli smo zaustaviti korumpirani sustav. To su bili dani puni nade u promjene. U tom se trenutku pojavio Ravelov Boléro tijekom probe. Kao neki impuls, kao vlak koji vuče naprijed pršteći energijom. Tad sam si obećao: ako uskočiš na njega, stići ćeš gdje još nisi bio. I uskočio sam", objašnjava Jesús Rubio Gamo.

En-Knap je osnovao koreograf Iztok Kovač 1990-ih, a iz nje je 2007. iznikla međunarodna plesna skupina EN-KNAP, koja je od početka jedini ansambl profesionalnih plesača suvremenog plesa u Sloveniji. Plesači dolaze iz svih krajeva svijeta, a biraju se na međunarodnim audicijama. Skupina se diči izvanrednim repertoarom nastalim u suradnji s međunarodno istaknutim koreografima i redateljima izrazito raznolikih estetskih korijena. Od svog osnutka skupina je surađivala s više od 30 slovenskih i stranih koreografa i kazališnih redatelja te izvela 26 cjelovečernjih naslova i jedan plesni film. Ima preko 50 domaćih izvedbi na cjelogodišnjim programima i redovito nastupa na međunarodnim turnejama.

Zagrebački plesni ansambl (ZPA) utemeljila je plesna umjetnica Lela Gluhak Buneta 1970. godine. 2014. godine vođenje ansambla preuzela je producentica Petra Glad Mažar, a 2022.godine u vođenju joj se pridružila plesna umjetnica Petra Valentić. Kroz godine postojanja i smjene više umjetničkih voditelja, ZPA kontinuirano inzistira na originalnim autorskim projektima, visokoj umjetničko-izvođačkoj razini i performativnoj snazi izvođača. Suradnje s koreografima i pedagozima iz zemlje i inozemstva te raznim umjetnicima iz domene kazališne, glazbene i likovne umjetnosti, doprinijele su jedinstvenoj spremnosti ansambla da odgovori na izazove najrazličitijih autorskih poetika i podiže razinu svojih produkcija.

Kao takav, ZPA je obilježio karijere velikog broja hrvatskih plesača i plesnih autora koji danas uspješno djeluju u zemlji i inozemstvu. Za doprinos razvoju hrvatskog kazališta Zagrebački plesni ansambl nagrađen je Nagradama hrvatskog glumišta u kategoriji najbolje koreografije (2004., 2012., 2018.), najbolje plesačice (2004., 2016., 2022.), najboljeg plesača (2004., 2006., 2012.), najbolje scenografije (2006.), te najbolje plesne predstave u cjelini (2008., 2012.). Zagrebački plesni ansambl svoje radove kontinuirano predstavlja u kazalištima i na festivalima u Hrvatskoj, a kao hrvatski predstavnik gostovao je diljem svijeta; u gotovo svim europskim zeljama te u Rusiji, Izraelu, Južnoj Koreji, Egiptu, Dominikanskoj republici i Meksiku.

'Jesús Rubio Gamo, ime je umjetnika kojeg sam otkrila 2017 zahvaljujući platformi Aerowaves. Već iduće godine, bila sam presretna kad sam isto ime vidjela na popisu prijava za rezidencije Mediteranskog plesnog centra. Tog ljeta u Savičenti je započeo je rad na predstavi 'The beautiful mystery', koja je kasnije preimenovana u 'The beautiful mystery that unites us';. Upravo taj naslov dala bi i našem odnosu; nešto je magično u lakoći naše suradnje; nešto još magičnije u Jesúsovim predstavama koje me toliko privlače. Njegov Bolero (2018), ostavio me bez daha usred gradskog trga u Savičenti. A bilo ih je samo dvoje na sceni. Gran Bolero (2021), u vremenu kad smo radi pandemije svjedočili tek rijetkim izvedbama s malim brojem plesača, vratio mi je nadu i želju za ustrajanjem; u životu i u plesu. Suradnja ZPA i Jesusa pripremala se dugo, a drago mi je da je službeno započeta ovako velikom predstavom kakva je našoj publici potrebna', kaže Petra Glad Mažar, ravnateljica ZPA.

'Gledajući Gran Bolero Jesúsa Rubia Gama, osjetila sam želju da ponovno zaplešem. Strast koju su plesači prenijeli na publiku, njihova virtuoznost, potaknula me da tražim načine za stvaranje, motiviram svoje kolege i radim na uspostavljanju boljih uvjeta na našoj plesnoj sceni. Izuzetno mi je drago što ovom prilikom surađujemo s En-Knapom te što će publika moći uživati gledajući naših dvanaest plesača u ovoj vrsnoj koreografiji.' Petra Valentić, asistentica produkcije i umjetnička suvoditeljica ZPA.