Prije gledanja dokumentarca o Tigeru Woodsu na servisu HBO On Demand palo mi je na pamet da nisam zapravo nikada čula ni za jednog drugog golf igrača osim za Tigera Woodsa. Osim što golf, taj neobičan sport koji je netko nekoć nazvao sasvim lijepom šetnjom, ali uništenom - nije baš bio sport koji se naveliko igrao u sredini u kojoj sam odrastala, nego u toj sredini nije ni postojala klasa ljudi koja se inače povezuje s rekreacijskim i profesionalnim igračima golfa. Na sjevernoameričkom kontinentu, pa ponegdje i u Europi i Aziji golf je sport za višu srednju klasu - liječnike, odvjetnike, biznismene ili, kraće, privilegirane, ali ne nužno najmoćnije i najjače drmatore. U sredini u kojoj sam ja odrastala golf su igrali samo Ivica Šerfezi i Tito. Teško da bi se to dvoje moglo isplesti u neku društvenu, klasnu i bilo kakvu drugu priču.

U Americi je, međutim, situacija takva kakva je opisana u prethodnom odlomku i zbog toga je Tiger Woods devedesetih postao globalna senzacija. Čak smo i u majušnoj Hrvatskoj, u kojoj je tada golf već igrao samo Ivica Šerfezi, čuli za Tigera jer, osim što je lik bio nevjerojatno nadaren za sport u kojem se profesionalno natjecao, bio je prvi takav majstor iz Amerike koji nije bio bijele boje kože. Woods, koji se tijekom cijele karijere (i života) susretao s rasizmom, miješane je rase - njego je otac Earl dijelom američki Indijanac, a pretežno afroamerikanac, a majka mu je Tajlanđanka miješane azijsko-bijele rase. Uglavnom percipiran kao crnac, Tiger Woods uvelike se branio od te odrednice, tvrdeći da je Cablinasian (kombinacija riječi caucasian, black, indian, asian) i očito - te sasvim nevjerojatno - ne shvaćajući koncept rase u američkom društvu.

Dvodjelni HBO-ov dokumentarac, koji su režirali Matthew Heineman i Matthew Hamachek i koji se temelji na istoimenoj biografskoj knjizi iz 2018. pokušao se pozabaviti ličnošću Tigera Woodsa kakvom su je doživjeli neki ljudi iz njegova života, ali bez ikakvog razgovora sa samim Woodsom, pa čak i bez razgovora s članovima njegove obitelji. Dakako, u dokumentarcu su brojni isječci s Woodsovim javnim istupima ili intervjuima, ali priča o Woodsu kao osobi i priča o Woodsu kao američkom socijalnom, rasnom, sportskom i pop-kulturnom fenomenu (te kako je to što je fenomen utjecalo na njegov život) ipak se doima pomalo 'zaobilaznom'.

Kao osoba koja je imala najveći utjecaj na Tigera u dokumentacu se definitivno ističe njegov otac Earl, osoba koja je sina naučila igrati golf praktički čim je naučio hodati i nemilosrdni gonič koji čak ni odgajateljima u Tigerovu vrtiću nije dopuštao da Tigera uključuju u neke druge sportove koje su djeca igrala na igralištu. Iako je Tiger imao problematičan odnos s ocem, prema dokumentarcu se čini da je očeva smrt u Woodsa tek potaknula 'veliki pad' - pad u promiskuitet i bračnu nevjeru, ali i pad u ovisnost o analgeticima i sedativima. No upravo u reakciji na Woodsove posrtaje - sugerira ovaj dokumentarac - vidi se da se ovaj slavni igrač golfa ni na vrhuncu slave, bogatstva i moći nije uspio izvući od rasizma. I drugi su profesionalni igrači golfa, naime, imali svoje indiskrecije, ali nijednom to nije bilo tako zamjereno kao Tigeru, kojemu je čak i jedan direktor velikog profesionalnog golf-turnira prije početka turnira održao bukvicu kao da kori neposlušnog dječaka.

U svjetlu najnovijih događaja s teškom prometnom nesrećom nakon koje se govorka i tome da Woods više neće moći igrati golf zanimljiva je i priča o njegovu uhićenju 2017. godine zbog vožnje pod utjecajem narkotika, kad je Tiger zaspao za volanom i tako prepriječio prolaz kroz jedno raskrižje. Interesantni su i dijelovi u kojima se govori o tome kako je crnačka zajednica zamjerala Tigeru distancu koju je držao od njih, pa i 'pretjerano bjelačko' ponašanje, koje se između ostalog sastojalo i od odabira uglavnom bijelih ljubavnica. Zanimljivi su i dijelovi dokumentarca u kojima su autori razgovarali s Woodsovim ljubavnicama, ponajviše s Rachel Uchitel, koja je u javnosti proglašena krivom za raspad Woodsova braka.

No unatoč zanimljivim dijelovima, očigledno opsežnom istraživanju i činjenici da će se ovaj dokumentarac vjerojatno više svidjeti našoj publici, koja o Woodsu možda i ne zna toliko detalja kao i američka - 'Tiger' na kraju ne ispada naročito kompleksan ni dubinski dokumentarac, nego tek 'odraslija' i ozbiljnija verzija onih reportaža koje se na sportskim kanalima prikazuju između utakmica i turneja. Činjenica da je Tiger Woods odsutan iz dokumentarca možda najviše pridonosi tome.