Svakim svojim romanom Igor Rajki stavlja na kušnju uvriježeno poimanje narativnosti, uporabe i raščlanjivanja riječi, romaneskne strukture pa i grafičkog oblikovanja knjige. A ipak on ne slijedi postmodernističko geslo anything goes, nego vlastiti eksperimentalni put u kojem su riječi gradbeno tkivo Subjekta kojem je hobi skupljanje zvukova. Baš u novom romanu 'Atavizmirenja!' s riječima po...stupa oprezno: valja ih očistiti, oprati, popeglati, pokrpati, prosijati, istrošene odbaciti, nove prigrliti... S interpunkcijom je još teže ratovati, a metafore ni kemijska čistiona ne može od mrlja spasiti.

Roman Igora Rajkija ne možete uz kavu prepričavati, ali bili danobdija ili činili verbocid, to štivo vraća nas na početke (ali i krajeve) poimanja riječi – u tekstu, životu, na oluku i stranici, u prašini i pri-povijesti.

'Knjiga Atavizmirenja! (raz;-pro;-za;-na;-iz;-) govor su Igora Rajkija sa svijetom, s pretpostavljenim, izgubljenim i nadopisanim Subjektima, i sa sobom, dakako. Samo umjetnost ima pravo na još jednu priliku, samo istinitije govorenje, taj skliski i opaki imaginarij, ima tu priliku. Autor daje i traži povjerenje. Još jednu priliku za disanje, prije i poslije, čitanja. Ne igra se na oduzimanje daha. Ne ide se na kazališno zamagljivanje. Karta je izvedba, izvedbenost, život, životarenje.

Njegov tekst je kon-tekst, ne-tekst. Tekst - privilegija koji iznova, usudio bih se reći, iz političkih razloga, ukida ideju lijepo skrojene, linearne naracije. Ona, naime, nikada nije ni imala veze sa životom. Ne smije ni s umjetnošću, jer su te kategorije u ovomu autorstvu jedan na jedan, izjednačene. Usudite se čitati!'

Igor Rajki rođen je 1965. u Zagrebu. Jedan je od najoriginalnijih i najsamosvojnijih suvremenih hrvatskih pisaca, sklon je nekonvencionalnom književnom izričaju, formalnom eksperimentiranju i lingvističkim igrama te nadasve osebujnom humoru.

Objavio je niz romana i knjiga priča: 'Katalog o božjim dostavljačima', 'Pravilnik o stvaranju predodžbi', 'Mamac za duhove', 'Užasana', 'Umoreske', 'Znanost pogrde', 'Nebeska semantika', 'Dobro izgledaš', 'Stubištarenje', 'Ne bih o tome' (s Borisom Beckom), 'Zadirivalište', 'Stalak za poljupce', 'Posuđene ispričnice' i 'Detektor istine'.

Zastupljen u antologiji priča za djecu i mladež: 'Zbirnik', 2004. te uvršten u zbirku 'Najbolje hrvatske priče' 2006. i 'Blizine, nigdine i fritule' 2011. Dobitnik je prve nagrade 'Zlatko Tomičić' 2010. za kratku priču i nagrade 'Grigor Vitez' 2011. godine. Izvedeno mu je nekoliko radio-igara na dramskom programu HR-a te 'Pljačka' u omnibusu 'Zagrebački pentagram' u izvedbi ZKM-a (2009) i 'Čarobnjak' u izvedbi Tigar teatra (2011).