Ti su se odnosi u šezdesetima i sedamdesetima razvijali na osnovi šahove naklonjenosti prema Izraelu i na kompleksnim financijskim vezama dviju zemalja.

Izraelska je zajednica u Iranu brojna i živi luksuzno i bezbrižno, a među njima i Danova obitelj koja u Iranu provodi posljednje dane kad su svi njezini članovi na okupu. Međutim, islamska je revolucija sve to pomela i izraelski se raj u Iranu ubrzo pretvorio u pakao...

Poticaj za snimanje filma bio je, na neki način, osobne, nostalgične prirode? A zatim ste tijekom snimanja otkrili da priča ima i veći potencijal, politički i povijesni. Kako iz današnje perspektive gledate na svoj film, je li to više povijesni dokument ili obiteljska priča?

Mislim da je i jedno i drugo. No mislim i to da glavni osobni aspekt filma ne proizlazi toliko iz priče o mojoj vlastitoj obitelji koliko iz mojeg pristupa široj političkoj pozadini. Nadam se da će gledatelji u toj široj političkoj priči prepoznati taj osobni pogled, kao i naročiti pristup skrivenim mislima protagonista. Naravno, uz to što će doznati osnovne stvari o političkoj pozadini koja je mnogima bila nepoznata.

Jednom ste rekli da su Iranci koji žive u egzilu izuzetno pozitivno reagirali na Vaš film na premijeri održanoj u Torontu. Rekli su Vam da ste imali pošten pristup i da ste iskazali poštovanje prema njihovoj povijesti. Je li bilo i negativnih reakcija, bilo Iranaca, bilo Izraelaca?

Da, bilo je i negativnih reakcija. Neki Iranci smatrali su da sam šaha prikazao netočno i u lošem svjetlu i da je brutalni režim koji ga je naslijedio dokaz njegove veličine. To vrijedi i za neke Izraelce koji su smatrali da je njihovo djelovanje prikazano oportunističkim. Pritom su bili uvjereni da nije bilo ničeg lošeg u političkoj klimi u Teheranu u to vrijeme. Kao što to jedan Izraelac u filmu kaže: 'Nas se to uopće nije ticalo.'

Razgovarali ste s mnogo sudionika tih događaja: diplomatima, agentima Mossada, poslovnim ljudima... Je li bilo teško pronaći sugovornike? Posebno kad se ima u vidu da im je neka vrsta 'pohlepe' za 'dobrim životom u Iranu' u to vrijeme uljepšavala sliku o odnosima dviju zemalja i onom što se spremalo?

Moja osobna povezanost s pričom pomogla mi je pronaći protagoniste. Mislim da je ono što Nathan Frienkel i drugi govore vrlo iskreno. Nešto od toga nije mi prihvatljivo, ali nisam siguran bih li ja, ili bilo koji drugi promatrač u toj situaciji postupao drukčije. Naročito u doba kad se o ljudskim pravima mnogo manje govorilo.

Je li bilo izraelskih reakcija na 'otkriće' činjenice da su Izraelci koji su živjeli u Iranu usko surađivali sa SAVAK-om? Kakav je Vaš općeniti dojam o tome?

Izraelci i Amerikanci usko su surađivali sa SAVAK-om, iako izraelski dužnosnici oštro negiraju da su imali veze s mučenjem iranskih zatvorenika. Bila to istina ili ne, jasno je da Irancima ne treba izraelska pomoć u mučenju vlastitog naroda. Oni su savršeno u stanju to činiti i sami.

Nećemo, nažalost, imati prilike osobno Vas upoznati na Zagreb Film Festivalu. Gdje se sada nalazite? Što radite, kakav Vam je idući projekt?

Vrlo mi je žao što ne mogu biti na festivalu. Čuo sam puno sjajnih stvari o Zagrebu i upoznao neke sjajne ljude iz tog grada. Trenutačno putujem SAD-om te snimam i istražujem za potrebe nastavka filma 'Prije revolucije'. Pokušavam shvatiti različite sile koje djeluju u pozadini pregovora o ograničenju korištenja nuklearne tehnologije koji se trenutačno vode između SAD-a i Irana. Nadao sam se da ću se moći odvojiti od iranskih tema, ali nešto me stalno vuče njima... Radim i na scenariju za igrani film o časnici izraelske vojske koja bude uhvaćena u političke igre. Nadam se da ću jednog dana uspjeti doći na vaš festival!