Predstava 'Snajper' bit će izvedena u četvrtak i petak, 24. i 25. travnja, u okviru ciklusa Europsko kazalište u Zagrebačkom kazalištu mladih, a dan nakon i na Marulićevim danima u Splitu.

Nastala je u koprodukciji Yeyotheatre Abidjana iz Obale Bjelokosti, Novog kazališta iz Zagreba te Mini teatera iz Ljubljane. Zanimljivo je da će na daskama ZKM-a Buljanov 'Snajper' zaigrati samo par mjeseci nakon premijere istoimene predstave u režiji Franke Perković i s domaćim glumcima Vedranom Živolićem, Hrvojkom Begović i Franom Maškovićem u glavnim ulogama. Kod Buljana glume Irie Philippe Irie Bi, Larissa Ouei, Landry Kouamé Bienvenu Amon i N' Goran Kouamé Armand i koji su premijeru već imali u afričkom Abidjanu.

Tamo je Buljan 2009. režirao Krležino 'Kraljevo' s četrdesetak umjetnika. Ovoga puta odlučio je napraviti 'mobilniju' predstavu koja će imati dulji vijek trajanja. Predstava je igrala u različitim komunama u Abidjanu, Francuski Institut organizirao je turneju po zemlji, a predstavili su se na Afričkoj umjetničkoj tržnici.

Zašto baš Afrika? Ivica Buljan smatra da je Karakašev 'Snajper' samo uvjetno 'lički' komad zbog mogućeg prepoznavanja okoliša iz kojeg dolazi protagonist Muki.

'Karakaš je kozmopolit, i zbog brutalne provincijske Hrvatske i u svojoj pariško-matoševskoj avanturi. Tekst je lijep, sirov, nabijen idejama, paranoidan kao scenarij Gus Van Santa', kazao je ivica Buljan.

Opisuje kako je Obala Bjelokosti po prirodnim bogatstvima jedna od najbogatijih zemalja, u kolonijalnom razdoblju masakrirani su ti resursi, a danas ekonomijom upravljaju multinacionalne kompanije.

U njegovoj predstavi prava tema 'Snajpera' zapravo je klasna borba, jedina brutalna realnost našeg doba, zajedno sa svim kulturnim posljedicama. Pravi neprijatelji današnje mladeži bogata su kapitalistička i korumpirana politička elita. Glavni junaci žele se dočepati novca i pobjeći među bogataše. Njihov san izravno definira želju: živjeti u Dubaiju, pripadati Bogatima, toj novoj biološkoj rasi osiguranoj od bolesti i smrti. Snajper, literarni i kazališni, govori o marginalcima koji su negdje putem zaostali.

Što je afričkim umjetnicima značilo suočavanje s Karakaševom pričom iz Hrvatske? Buljan navodi da u Obali Bjelokosti postoji pedesetak etničkih skupina koje su nekad imale autentične jezike, iako danas svi govore gotovo isključivo francuski.

'Kad sam glumcima pokušao predočiti hrvatske regionalne razlike, u šali su tražili analogije. Tako su glumca Irie Bi koji igra Mukija proglasili za Ličanina, Larissa je Dalmatinka, temperamentna ljepotica. Priča o pizzi o kojoj mašta Karakašev provincijalac identična je i u Africi. To je hrana bogataša, i tinejdžerima je simbol bogatstva', zaključuje režiser.