Kako sve pametno što se ima reći stane u karticu i pol novinarskog teksta, tako i vrhunska pop pjesma sve uspije utrpati u tri i pol minute. Od zarazne melodije, catchy refrena, produkcije koja je up to date, pa do stihova o vječnoj temi ljubavi – ili, još bolje, o vezama koje su u fazi raspada – a sve to pojačajte s dva zgodna frajera koji to znaju izvesti kako spada i uspjeh ne bi smio izostati.

Histerija od Vardara pa do Triglava

Formula se čini jednostavna, ali napisati pop pjesme koje će izazvati opću histeriju na prostoru od Vardara pa do Triglava, od 90-ih godina naovamo, uspjelo je jedino Buč Kesidiju.

U proljeće 2019. godine, nekih osam, devet mjeseci prije nego što će njihov drugi album 'Euforija' ugledati svjetlo dana, gledao sam ih prvi put u zagrebačkom Saxu kao predgrupu sjajnim Artan Lili, a koje je većina od dvjestotinjak okupljenih te večeri došla vidjeti. Buč Kesidi bili su neočekivani bonus i društvo bumera, u koje i sam spadam, tada je đuskajući zaključilo – od njih će nešto i biti.

Soldatski bal pa Euforija

No da će eksplozija niti godinu dana kasnije biti u rangu one koja se dogodila 1985. godine, kad je Plavi orkestar objavio 'Soldatski bal', malo tko je očekivao. Iako 'Euforija' glazbeno nema veze sa 'Soldatskim balom', histerija je bila jednaka. Curice su vrištale, a 'Goodbye Teens' zamijenila je 'Laž'.

Šest godina kasnije pančevački duo isporučio je deset novih pjesama, od kojih su dvije trećine radijski i dvoranski hitovi.

Vođeni producentskom palicom Milana Bjelice, s kojim su radili i na prethodna dva albuma, Buč Kesidi su zvučnom slikom stigli, uvjetno rečeno, tamo gdje su Daft Punk bili prije desetak godina s 'Random Access Memories' – na teritorij melodičnog, plesnog albuma isprepletenog različitim stilovima. Indie pop-rock vješto je nadograđen discom, synth i electropopom i bez basova na steroidima, tako tipičnima za današnju produkciju, sve skupa je dovoljno moćno da vas kupi na danceflooru.

'Moderne veze', za razliku od 'Euforije' i prvijenca 'Posesivno-ospulsivni hospul', bave se isključivo jednom temom – vezama koje su na rubu pucanja ili već u terminalnoj fazi raspada – pa ih, u neku ruku, možemo promatrati kao konceptualni album. Kako su se i na prethodna dva bavili s*ebanim odnosima, to za njih nije nepoznat teren. Bilo da ih pripovijedaju iz muške ili ženske perspektive, riječ je o bolnom ljubavnom soundtracku generacije kojoj Luka Racić i Zoran Zarubica (ne)pripadaju i očito je dobro razumiju.

U tekstovima o ljubavnim jadima milenijalaca i onih mlađih teško će se pronaći netko tko ima 40 ili 50+, poput potpisnika ovih redaka, ali Buč Kesidiju ne može se osporiti autentičnost onoga o čemu progovaraju.

Da je ljubav prava, znamo kad zaboli

'Tužne ljubavi', kako su i sami zaključili u najavnom istoimenom singlu, su – najljepše. Jer da je ljubav prava, spoznamo tek kad zaboli. A tada stvari već cure po asfaltu. Stoga histerija oko Buč Kesidija ne treba čuditi. Što će nam Luka i Zoran ponuditi nakon 'Modernih veza', tek ostaje vidjeti. Jer, kako je davno zapisao Darkwood Dub – 'Život počinje u tridesetoj', a oni su upravo na njihovu pragu.

Do tada 'Moderne veze' treba slušati. Riječ je o ostvarenju za koje već sada možemo reći da će se naći u samom vrhu godišnjih lista regionalnih albuma.