Kada mi je urednik predložio odlazak u Beograd na koncert grupe Buč Kesidi, dvojca koji je prije nekoliko mjeseci rasprodao Šalatu i s kojim sam tim povodom razgovarao, nisam puno dvojio, jer posjet regionalnoj metropoli uvijek je uzbudljivo iskustvo.

Neposredno prije koncerta u Cetinjskoj ulici našao sam se s jakom postavom beogradskih novinara okupljenih oko portala Oblakoder. Svi će oni posjetiti popularni Taš, ne samo zato što osjećaju dužnost prema svojim prijateljima iz benda. Stadion Tašmajdan otvoren je prije 70 godina na mjestu nekadašnjeg kamenoloma, a on je prije desetak godina temeljito renoviran i nekoliko dana ranije napunio ga je košarkaški klub Partizan, dok ga je davnih dana redovito, bez ikakve reklame, punio Sinan Sakić. Zanimalo me kako će kolege objasniti fenomen 'Buč Kesidi' i što on znači za regionalnu alternativnu scenu jer su momci iz Pančeva odavno prerasli okvire Srbije.

Premda se iz zagrebačke perspektive čini da se Buč Kesidi pojavio iznenada i da je uzlet koji su posljednjih nekoliko godina doživjeli meteorskog tipa, njihovi počeci sežu desetak godina u prošlost. Desetljeće napornog rada dovelo ih je do točke u kojoj su prethodnica gitarskih bendova i, nadaju se kolege, tek prvi od mnogih koji će u budućnosti puniti klubove i stadione na čitavom postjugoslavenskom prostoru. Međutim koncert u tom trenutku još nije rasprodan, a zli jezici, oni koji ne mogu oprostiti uspjeh, guraju tezu o napuhanim brojkama, odnosno da je jedino pravo pitanje to koliko je tisuća ulaznica podijeljeno gradskoj eliti iz legendarnog 'kruga dvojke'. Radi se o užem centru Beograda, uokvirenom tramvajem broj dva, koji nema početnu i krajnju stanicu, nego neprestano kruži, čijim stanovnicima rijetko pada na pamet kupiti ulaznice za koncert.

Srbija protiv nasilja

Nakon nekoliko pića došlo je vrijeme za šetnju prema petnaest minuta hoda udaljenom Tašmajdanu. Negdje na pola puta ulice vrve policijom, a iza ugla čuju se povici i glazba. Radi se o dvadesetoj prosvjednoj šetnji 'Srbija protiv nasilja', pokrenutoj uslijed tragičnog događaja u kojem je smrtno stradalo 17 mahom mladih ljudi. Kolege mi kažu da je interes za prosvjed posljednjih tjedana oslabio, ali da je velika stvar to što se i dalje odvija te da ga podržavaju sve stranke lijevo od političkog centra. Njihov je mimohod završio, saznajem sljedeći dan, pred zgradom RTS-a u Takovskoj ulici, gdje su okupljeni izrazili nezadovoljstvo uredničkom politikom javnog servisa kojem je od općeg dobra važniji parizer Aleksandra Vučića.

Bilo kako bilo, na Tašmajdan stižem taman da ispratim kraj nastupa Džipsija. Pravim imenom Jovan Živadinović, ovaj je umjetnik uslijed nastupa na Beoviziji i činjenice da se radi o Romu otvoreno homoseksualne orijentacije podignuo mnogo prašine u medijima. Poslije njega na pozornicu, u minutu, baš kako je najavljeno, stiže zagrebački electro-pop dvojac Pocket Palma, provjereno ime regionalne scene koje je nedavno izazvalo kontroverze baš u Beogradu činjenicom da su se obratili medijima ne bi li sakupili novac za popravak auta koji im se ondje pokvario kada su posljednji put gostovali. Za vrijeme njihova nastupa Tašmajdan se polako punio, no čini se da prisutna publika ne poznaje njihov opus. S obzirom na to da sam se nalazio u VIP dijelu tribina, ondje je bilo mnogo glazbenika, a priliku za vrijeme nastupa dobro mi poznatih izvođača iskoristio sam ne bih li dobio kakvu izjavu.

Prva na redu je globalna senzacija Ana Đurić Konstrakta, a prepoznao sam je uz pomoć kolega novinara. Izjavila je sljedeće: 'Došla sam zato što ih poznajem i podržavam. Htjela sam da vidim kako to izgleda na ovom mjestu, na Tašmajdanu. Što se njih tiče, mislim da su našli baš dobru nišu, da je sceni potreban ljevoruki dvojac na bini. Napuniti Tašmajdan je baš ambiciozno, prijatno su nas iznenadili. Koliko znam, ovo je rasprodano - divan događaj. Nadam se da će se taj trend i nastaviti.' Nedaleko od nje nalazio se Aleksa Nedić, basist Vizelja, grupe koja se na sceni pojavila istovremeno s Buč Kesidijem.

Nedić je rekao: 'Kao i dosta njih, specijalno sam pozvan da podržim drugare s kojima smo počinjali svirati i drago mi je da nas ti drugari nisu zaboravili. Ovo je velika stvar za sve nas, i za predgrupe i za ostale bendove, jer rasprodan Taš znači da postoji interes za alternativnu muziku. Daj Bože da je ovo prvi od mnogih rasprodanih Tašmajdana domaće alternative. Puno mi je srce i stvarno mi je drago! Želim im sve najbolje u budućnosti, stvarno sam ponosan.' Dakle među ljudima sa scene nema mjesta jalu.

Atmosferu ovog mini festivala regionalne alternativne glazbe sjajnim je nastupom podignula Bojana Vunturišević, za koju su mi neki beogradski prijatelji ranije rekli da ne bi trebala biti predgrupa sastavima poput Buč Kesidija, nego da bi trebalo biti obrnuto. Shvaćam što su mislili već nakon nekoliko pjesama - publika je obožava, gotovo da joj jede iz ruke. Dotad je Tašmajdan ozbiljno popunjen, a ubrzo je stigla vijest da je koncert rasprodan. Napetost raste, uskoro će biti devet sati i na binu će se popeti Zoran Zarubica i Luka Racić, vjerojatno uz taktove uspješnice 'Euforija' s istoimenog albuma, kao što je to bilo prije nekoliko mjeseci na Šalati.

Raspoložena publika

Doista, to se dogodilo nekoliko minuta poslije devet, ipak treba misliti na mlađahnu publiku koja je ispunila fan pit, a kući se treba vratiti do 11 sati. Momci izlaze u istovjetnim šljokičastim odijelima i nižu hit za hitom s oba albuma. Flow je nešto bolji nego u Zagrebu, manje je praznog hoda među pjesmama, a publika je mnogo bolje raspoložena, čak i prisutni novinari znaju svaki stih svake pjesme - to su njihovi prijatelji. Ubrzo na pozornicu u svojstvu gošće stiže Zoi, veoma popularna mlada pjevačica koja izvodi svoja dva hit-singla: 'Jasno mi je' i 'Đavoli'. Za vrijeme izvođenja pjesme 'Tiho' stadion je obasjan tisućama bljeskalica mobilnih telefona, a da Zarubica i Racić nisu morali nagovarati publiku na to.

Apsolutni vrhunac koncerta zbio se u trenutku u kojem su krenuli prvi taktovi pjesme 'Lažljiva' Vlade Georgieva, nakon čega se ovaj pjevač pojavio na pozornici vidno 'urađen', savršeno otpjevao pjesmu i razdragan bacio kožnu jaknu u publiku, na što mu je uzvraćeno grudnjakom. Kasnije mi je objašnjeno da je spomenuta numera omanji kult među beogradskim kulerima, čiji DJ-setovi nerijetko završavaju baš 'Lažljivom', i da je ovo što je Buč Kesidi izveo - ogromno. Također mi je objašnjeno da je Georgiev odnedavno poznat kao antivakser i ravnozemljaš, što stvar čini još luđom. Dakle koncert je nakon gotovo dva sata priveden kraju u velikom stilu i bez bisa, što je svakako dobrodošao odmak od uobičajenih gnjavaža, a Zarubica i Racić spustili su se u publiku i još dugo grlili s prisutnima u fan pitu.