Društvo hrvatskih književnika 20. svibnja održalo je izvanrednu skupštinu na kojoj je izabrano novo predsjedništvo. Predsjednika Zlatka Krilića naslijedila je Dubravka Mihanović Salopek. Ostavke su na mjesto uredništva časopisa Republika već 26. svibnja ponudili Julijana Matanović i Mario Kolar, a zatim je 31. svibnja Ivana Šojat (čiji "Zahtjev za brisanjem iz članstva" prenosimo u cijelosti) istupila iz Društva, dok je jučer to formalno učinio i Kolar. Matanović je u intervjuu za Večernji list ponudila svoje viđenje nastalih problema, a mi smo za komentar upitali njezinog kolegu Kolara i novu predsjednicu Društva Mihanović Salopek, čiji se odgovori uvelike razlikuju u opsegu. Ono što se na prvu čini jest da se u DHK-u dogodio scenarij klasičnog urotničkog zbacivanja s trona, zbog čega je nekolicina navedenih nezadovoljnika odlučila protestno napustiti društvo.

No, kako je uopće došlo do te izvanredne skupštine na kojoj je smijenjen dotadašnji predsjednik Krilić, otkrio nam je Kolar:

"Sazvala ju je skupina nezadovoljnih članica i članova Upravnog odbora Društva. Njihovo nezadovoljstvo temeljilo se, po meni, na sasvim neuvjerljivim i tendencioznim zamjerkama na rad dotadašnjeg predsjednika Zlatka Krilića i tajnika Marka Gregura, koji su Društvo ustvari podigli na svim mogućim razinama. Za nabrajanje svega dobroga što su napravili trebalo bi previše prostora pa ću sve to objediniti u ocjenu da se Društvo njihovim djelovanjem konačno vraćalo u poziciju središnje nacionalne književne institucije. Jedna od zamjerki bila je ona da Krilić i Gregur rade na spajanju DHK-a i Hrvatskog društva pisaca, što je totalna blasfemija. Čak da su to i htjeli, kao što nisu, Krilić, Gregur ili bilo tko drugi sam to nije mogao napraviti jer o tome odluku jedino može donijeti skupština. Konačno, tko kaže da se HDP želi spojiti s DHK-om? Drugim riječima, bilo tko inteligentan trebao je tu objedu odbaciti kao smiješnu. No, bilo je to svjesno zastrašivanje tvrdih dehakaovaca „onima drugima“, kao da to nisu naši kolege i prijatelji. Svoju strategiju nezadovoljnici su, dakle, temeljili na podjeli između pravovjernih i krivovjernih, odnosno cijeli cirkus oko izborne skupštine – koja je, uzgred rečeno, sazvana čak mjesec i pol prije redovite – temeljen je na iracionalnim i svakako neknjiževnim razlozima. Ali nezadovoljnicima je književnost najmanje važna, najvećem dijelu njih bilo je jedino važno zadržati pozicije koje već godinama drže u Društvu. A zašto je većina članstva na izbornoj skupštini prihvatila njihove argumente mislim da sam odgovorio malo ranije. No, što je tu je, većina je odlučila, i imamo to što imamo," rekao nam je Kolar.

Kako je od ranije poznato da je struja nezadovoljnika i tvrdolinijaša unutar DHK zamjerala Kolaru i Julijani Matanović da su u uređivanju Republike suviše "labavi", odnosno da daju prostor i piscima s lijevice, pa i onima koji nisu članovi DHK, upitali smo Kolara, kao urednika Republike u ostavci, bi li taj časopis, kao izdanje Društva, uopće trebao dijeliti književnike i književnice po ideološkoj liniji.

Kolar nam je rekao sljedeće: "Kao časopis društva koje je nekada bilo i moralo bi biti i danas jedan od najvažnijih čimbenika hrvatskog književnog života, Republika ne smije biti taoc nikakvih struja nego najvažniji hrvatski književni časopis, a to može postati tako da objavljuje ono najbolje iz hrvatske književnosti. A dobre tekstove, s time će se valjda svi složiti, pišu i oni koji nisu u DHK. Julijana Matanović i ja uređivali smo Republiku tako da se čim više približi statusu koji sam naveo kao poželjan. Koliko smo u tome uspjeli neka procijene drugi. Poslije izborne skupštine osjetili smo da tako ne razmišlja većina članstva pa smo odstupili s mjesta urednika. Kako Republiku vidi pobjednička struja teško je jednoznačno reći jer oni ipak nisu kolektivna svijest. No, razvidno je da istaknuti pojedinci iz njihovih redova otvoreno iznose ideje da Republika treba biti rezervirana isključivo za članice i članove Društva. Pritom im očito nije važno kakve to tekstove ti ljudi pišu, odnosno nije im važno objavljivati kvalitetne tekstove – važnije im je od toga tko su autori tekstova. Novoizabrana predsjednica, gospođa Hrvojka Mihanović Salopek, u svojim programskim smjernicama navela je da bi se u Republici npr. trebalo članovima „čestitati njihove jubileje, rođendane i književna priznanja“. To je zbilja lijepo od nje, no pitam se kakve to ima veze s književnošću i kako će na taj način Republika biti relevantan čimbenik hrvatske književnosti? Mislim da je pogubno i besmisleno Republiku pretvarati u bilten članica i članova DHK-a. Pitam se i tko bi i zašto takav časopis financirao i tko bi ga – čitao. Ali, nikoga očito nije briga ni za čitatelje."

S druge strane, Dubravka Mihanović Salopek na naš je upit o čitavoj situaciji kratko odgovorila: "Mislim da se ljudi moraju pomiriti s odlukom članstva. Članstvo je izabralo i ja shvaćam da su neki nezadovoljni, možda jer nisu dobili položaje koje su željeli".