Izložba 'Ključne riječi: umjetnost, kultura i društvo u Britaniji u 1980-tima', koja se otvara 28. veljače u tome muzeju, ime je dobila po istoimenoj knjizi britanskog književnog teoretičara Raymonda Williamsa iz 1976., jednog od utemeljitelja kulturalnih studija i ključne figure Nove ljevice čije su ideje značajno pridonijele marksističkoj kritici kulture i umjetnosti.

Williams je "ključne riječi" definirao kao izraze koji se opetovano ponavljaju u raspravama o kulturi i društvu. Želeći utvrditi promjene značenja u vokabularu korištenom u kulturnim raspravama, u svojoj je knjizi objedinio više od 130 kratkih eseja o riječima kao što su "nasilje", "zemlja", "kritika", "mediji", "popularno" i "eksploatacija", nudeći prikaz trenutne uporabe rečene riječi, njezin izvor, te raspon značenja koja se uz nju povezuju.

Izložba u Tate Liverpoolu nastoji ponuditi novi oblik rasprave o toj problematici, a fokusirana je u prvome redu na britansku umjetnost nastalu u 80-tim godinama prošloga stoljeća, burnom desetljeću obilježenom oporbenim politikama koje su imale izravnog utjecaja na kulturu – od štrajkova rudara, do kampanje za nuklearno razoružanje, rasnih nemira, pokreta za prava homoseksualaca i feminizma, do neprekinutog otpora britanskoj vlasti u Sjevernoj Irskoj.

Sve su te ideologije u raznim i međusobno suprotstavljenim oblicima prisutne u radovima generacije britanskih umjetnika bliskima idejama koje su Williams i drugi kulturni teoretičari tada zastupali i istraživali.

Na izložbi, otvorenoj do 11. svibnja, oko 60-tak djela umjetnika kao što su Rita Donagh, Rotimi Fani-Kayode, John Latham, Stephen McKenna, Carl Plackman, Donald Rodney, Jo Spence i Anne Tallentire bit će grupirano u odnosu na ključne riječi iz Williamsove knjige. S njihovim se radovima uspoređuju i riječi poput "oslobođenje", "ponašanje", "nesvjesno" i " romantično", pozivajući na daljnju analizu i raspravu.

Sunil Gupta
Obuhvaćeni su radovi iz zbirke muzeja Tate i privatnih kolekcija, te niz slavnih djela koja će biti na novi način predstavljena u javnosti poput 'One for Sorrow Two for Joy' (1976.), pionirski rad Rose Finn-Kelsey, jedne od središnjih figura izvedbenih i feminističkih umjetnosti u 70-tim godinama u Britaniji; kontroverznog rada kanadskog umjetnika indijskog podrijetla s britanskom adresom Sunila Gupte "London Gay Switchboard" (1980.), te slavnoga "Carcass" (1986.) britanske konceptualne umjetnice Helen Chadwick.

Izložbu prati program javnih nastupa vodećih ličnosti iz poručja umjetnosti, teorije, aktivizma i politike na brojne teme kao što su jednakost, praksa, seks i kultura.