Novi roman Veljka Barbierija nova je romansirana biografija cara Dioklecijana, posljednjeg rimskog Gospodara i Boga, prepričana, uz mnoštvo novih podataka iz njegova života, na iznimno književan način. Iako je i prvi roman Dioklecijan naišao na dobar odjek kako kod kritike, tako i kod čitatelja, a dobio je i prestižnu nagradu Matice Hrvatske 'August Šenoa – za najbolju knjigu 2006. godine', prema riječima samog autora upravo nedostatak književne fabulacije i razmjerna neujednačenost između povijesnih činjenica i pripovijedanja. koje su pomalo potisnule literarni naboj careve biografije, potaknuli su ga na, u našoj novijoj književnosti, neuobičajen pokušaj da se upusti u pustolovinu pisanja novog romana s istom temom i o istoj osobi.

Veljko Barbieri (Split, 1950.) završio je Klasičnu gimnaziju u Zagrebu, a studirao je na Filozofskom fakultetu. Poznati je prozaik (brojni romani, zbirke pripovijedaka, zbirke eseja), autor kazališnih, radijskih i televizijskih djela, od kojih su neka (posebice roman 'Epitaf carskoga gurmana') prevedena na nekoliko svjetskih jezika, a zastupljen je u domaćim i stranim antologijam proze. Tridesetak godina suradnik je raznih hrvatskih i talijanskih časopisa, a posljednjih godina i slovenskih. Uz seriju o hrani na TV-u i pišući kolumnu u tjedniku Nacional inspirirao se za 'Kuharske kanconijere' u tri knjige, uspješnice hrvatske gastroliterature (nagrađene u Švedskoj), a na Sajmu kniga u Barceloni njegova zbirka pripovijedaka 134 male priče o hrani proglašene je pobjednikom u konkurenciji književnosti o hrani iz Hrvatske.