Nastup pred prepunim gledalištem potvrdio je kultni status Feralovog dvojca u Splitu, ali i uspješno promovirao novu pogodnu lokaciju za održavanje programa Splitskog ljeta. Ribarska lučica Matejuška, posljednji trag nekadašnjeg Splita, bila je i logično mjesto za izvedbu necenzuriranog, brutalno direktnog satiričnog programa u najboljoj tradiciji nekadašnjeg tjednika Feral Tribune.

Na kraju programa na određeni je način Split simbolički otvoreno po prvi put dao priznanje projektu Ferala. To je napravio direktor Turističke zajednice Split Vedran Matošić uručivši Luciću i Dežuloviću uvezane primjerke upokojenog tjednika Feral Tribune, za tu prigodu posebno upakiranih u crni mrtvački lijes. Na prvi pogled skromna gesta predstavlja ipak prekretnicu i podsjeća na nedavna vremena kada su na sličan način velikana Miljenka Smoju, nakon dugogodišnjeg progona, u gradu opet slavili.

S druge strane, Studio Ludež je svoj kabaret šou izveo iz punog grla, bez milosti i zadrške i na udaru su opet bili stari i novi junaci rata, poraća, socijalizma, tranzicije i nove europske Hrvatske. Recital je počeo komentarom nove hrvatske političke realnosti, pa su se u nekoliko pjesama izredali junaci, uniformirana kanadska policajka Ruža Tomašić, premijeri Sanader, Kosor i Milanović, 'dragi susjedi' iz Bosne i Hercegovine te Srbije, Tomo Nikolić i Boris Tadić, a u repertoaru se našlo mjesta za 'zemunski klan' i za novog splitskog poteštata Ivu Baldasara.

Sanader je opjevan u verziji Zabranjenog pušenja, ali zatvor u Zenici zamijenjen je Remetincem. 'Raduje me jedna istina, iz Remetinca kad-tad vratit ću se ja, ali Ruža Tomašić se neće vratit iz Strasbourga, iz Strasbourga se nitko ne vraća', ispjevali su Lucić i Dežulović. U dvosatnom nastupu izredali su se songovi o Europskoj uniji, o našim guslačima, cijelo poglavlje o Thompsonu, premijeru Milanoviću i Ivi Josipoviću, ispjevana je i oda o udbašima i poglavlju pregovora s EU-om o pravosuđu. Nije zaboravljen ni bivši gradonačelnik Željko Kerum i njegova sestra saborska zastupnica Nevenka Becić koju je, kao i njene nećake, posebno sugestivno opjevao Lucić.

Ispjevali su i svoju verziju pjesme 'Jasenovac i Gradiška Stara neću pivat ako dadu para...' referirajući se opet na neizbježnog Thompsona, a verzija 'Moj Dylane, pobratime mio' već se smatra klasikom pri kraju nastupa Studia Ludež. Novost u programu je bio remiks 'Čavoglava' s tesktovima iz pjesama Leonarda Cohena, što je bio njihov duhoviti komentar glazbenog ukusa sadašnjeg splitskog gradonačelnika Ive Baldasara.

Uz zdravstveni odgoj tema je bio i golf na Srđu, europske integracije, ali i nekadašnji mladi skojevci i komunisti, Titovi sljedbenici koji danas pune sakristije i prve redove u katedralama. Bila je to brutalna i direktna kritika sluganstva i političkog konvertitstva koja je zaključeno izvedbom bivše himne 'Hej Slaveni' uz bubnjeve s malom izmjenom teksta, pa se Matejuškom zaorilo: 'Hej, kreteni, još ste živi'. Kompletan ugođaj je bio nadrealno slikovit uz jahte u obližnjoj marini, uz svjetla s brodova, svjetionika i kruzera i u naglašenom kontrastu s grubim, oporim i drskim humorom, tako tipičnim za anarhičnu Matejušku i Split.