Kraj prošle kazališne sezone, barem u Zagrebu, kao i početak nove, obilježila je jedna od najznačajnijih domaćih glumica i ne više baš najmlađe, ali još uvijek dovoljno mlade generacije, Katarina Bistrović-Darvaš. U sklopu Eurokaza igrala je 'Salomu' u režiji Branka Brezovca, ambijentalnu predstavu izvedenu u podrumu trgovačkog centra, dok će u sklopu nadolazećeg Festivala svjetskog kazališta i zagrebačkoj publici pokazati što i kako radi kad nije kod kuće
Riječ je o jednoj od onih glumica, nažalost rijetkih, koje se ne moraju isticati da bi bile istaknute. U predstavama Bobe Jelčića i Nataše Rajković, u zlatno vrijeme predstava poput 'Usporavanja' i 'Nesigurne priče' u Teatru &TD, preko angažmana u matičnom joj Zagrebačkom kazalištu mladih, gdje gotovo svakim nastupom plijeni pozornost, još od legendarne 'Ja nas'jek'o borića!' u neprežaljenoj Šodanovoj 'Zaštićenoj zoni', ali i prije i nakon nje. U biografiji ima i niz zapaženih filmskih uloga, među kojima su i glavna ženska uloga u 'Ispranima' Zrinka Ogreste, za što je ovjenčana i Zlatnom Arenom na Pulskom filmskom festivalu, ali i 'Duga, mračna noć' Antuna Vrdoljaka.
Prije nekoliko godina, kad se njezino matično Zagrebačko kazalište mladih počelo koprodukcijski povezivati s kazalištem Troubleyn čuvenog Jana Fabrea, upravo je ova glumica bila među onima koje je taj redatelj i koreograf izabrao da se pridruže njegovom ansamblu u grandioznom projektu 'Rekvijem za metamorfozu'. Nakon sljedeće suradnje na predstavi 'Orgija tolerancije', nova produkcija Troubleyna 'Prometej, krajolik II' na rasporedu je Festivala svjetskog kazališta. Sasvim dovoljan povod za razgovor.
Koliko Vama znači sama predstava 'Prometej, krajolik II' koju ćete odigrati i u Zagrebu? Vjerujete li u njezin poruke?
Budući da srećem sve manje hrabrih ljudi, zanimljiva mi je tema o hrabrosti koje nema, pa time, možda, ni junaka. A vjerujem li u poruke? Neke su mi bliske, neke ne, a mislim da bih u potpunosti povjerovala samo u poruke neke vlastite produkcije. Sresti dramske likove i režiserske osobnosti drukčijih svjetonazora oplemenjuje me više nego vjerovati u poruke. Zamislite samo da povjerujem u poruke, recimo, 'Salome'. Unutar ili izvan Brezovčeve koncepcije, svejedno.
Što glumcu donosi angažman u takvom projektu? Mogućnost putovanja po festivalima, širenje umjetničkih vidika…?
Nažalost, recesija ograničava boravak na festivalima tako da zapravo nemam prilike gledati mnogo predstava. Ne, koliko bih htjela. No, ipak, dosta sam i vidjela, a imam i vremena promatrati bezbrojne instalacije, obilaziti muzeje, osjetiti drukčiji život na placu, u crkvama, na grobljima, osjetiti sasvim drukčiji prijem publike sirom svijeta, upoznati razne vrste joge, druge tehnike... Da, imam jedinstvenu priliku obilaziti svijet i sretati izvođače i autore iz različitih kultura, i to mi, zaista, širi vidike, kako umjetničke, tako i 'svakodnevne'. I zaista sam zahvalna svima koji su mi to omogućili.
Možete li usporediti rad s Brezovcem i Fabreom?
Ne, ne može se usporediti, nikako. Zajednička im je strast prema radu, talent za financije i zgodna žena kao glavni saveznik.
Kakav je vaš odnos prema matičnom ZKM-u i njegovom repertoaru?
Sviđa mi se što su dane šanse malim projektima i nezavisnim produkcijama, sviđa mi se što je bilo, jest i bit će razmjena sa svjetskim teatrima i stranim ansamblima i redateljima. Žao mi je što nemamo dosta vremena za češće i kvalitetnije istraživanje.
Jesu li angažmani poput ova dva ujedno i svojevrsna glumačka potraga? Ili možda mogućnost da ne ostanete samo dio jednog ansambla i jednog kazališta, i time donekle i jedne poetike, koliko god bila široka u ovom konkretnom slučaju?
Oboje. Jako mi je važno da mijenjam svjetove i razvijam se.
Skloni ste raznim vrstama kazališnih izraza, postoji li neki koji Vas baš posebno zanima?
Još se tražim, nadam se da neću tako do osamdesete. A možda i hoću.
Zašto Vas u posljednje vrijeme ima malo u hrvatskom filmu?
Uglavnom godinama nisam stizala, pa su tako vremenom i pozivi prestali dolaziti.
Stiže vrijeme izbora, ponekad su i glumci uključeni u kampanje na različite načine. Pristajete li na takve angažmane?
Uglavnom ne. Stalno mi se čini da nemam dovoljno vremena pratiti sva zbivanja da bih imala pregled cjeline i stvorila vlastite zaključke, pa stoga mislim da je poštenije ostati po strani. A možda nisam ni dovoljno hrabra.
S druge strane, neki glumci su izgradili i dio vlastite slike u javnosti trajnim angažiranjem u kampanjama civilnog društva. Kada biste se i Vi uključili u takvo nešto?
Draže mi je osobno pomagati, ali, kad bih imala priliku, ne bih se protivila uključivanju u neku kampanju Ženske kuće. I u akciju Kupujmo hrvatsko.
Jesu li za Vas glumci javne osobe, sa svime što ta sintagma nosi? Vi sami ste, čini se, prilično samozatajni.
Kad mi priđu ljudi s nekim intimnim prepoznavanjem, veselim se što me prepoznaju, ali, ipak, sebe doživljavam javnom osobom samim bivanjem na sceni. To je dovoljno.
