Projekt je sastavljen od tri dijela, od kojih je fotografski ciklus 'Iz Lumbarde u Žuljanu' našeg cijenjenog fotografa Borisa Cvjetanovića izložen u opatijskom Umjetničkom paviljonu Juraj Šporer, a instalacija Stanislava Habjana 'Jet set', sastavljena od trokolice te fotoportreta oca i sina, čini samostalni dio unutar Muzeja turizma, u kojem se nalazi i središnji dio izložbe.

Središnji dio izložbe posvećen je putovanju i svemu onome što miriše na putovanje, od predmeta do misli Itala Calvina iz romana 'Ako jedne zimske noći putnik'. Lajtmotiv cijele izložbe je, naravno, kufer, odnosno, prtljaga.

Izložba obuhvaća vremenski period od sredine 19. do kraja 20. stoljeća, a izloženi predmeti sastavni su dio putovanja, svaki u svoje vrijeme: kovčezi za šešire, kutijice za opijum, razne bočice, tube za kreme, članske iskaznice, dnevnici, fotografije, četke za kosu, toaletni pribori, sunčane naočale, kupaći kostimi, igraće karte, mala šivaća mašina, malo glačalo, vodiči, šalice, pribor za jelo, mali televizor, fotoaparat, suncobrani, ležaljke, luftmadrac itd.

Za vrlo originalno rješenje postava izložbe zaslužni su Hrvoje Đukez i Stanislav Habjan koji su posebno za ovu izložbu napravili unikatne prozirne kutije unutar kojih je smještena većina putnih memorabilija. Ti dizajnirani kubusi napravljeni su od drva i pleksiglasa, a podsjećaju na kufere čime u potpunosti odgovaraju ideji izložbe.

Kustosice izložbe - Mirjana Kos Nalis, Nataša Babić i Maša Seršić - vode nas različitim razdobljima turizma i putovanja, od vremena kada su takve 'akcije' pripadale povlaštenima, do vremena kada je gotovo svatko imao svoj kufer.

U svom izboru kustosice su nastojale pokazati kako je ono što nosimo sa sobom na put odraz onoga što se u naše vrijeme smatra praktičnim, važnim ili trendovskim, a pitanja koja pritom postavljaju su: možemo li kroz predmete koji nam preostaju s putovanja saznati nešto o općem raspoloženju koje je pratilo naše godišnje odmore i putovanja? Kako izgledaju i čime su opremljena dva tjedan u radničkom odmaralištu 1950-ih? Koja je razlika između proglasa kojima se nekad poticalo radničku klasu na odmor i današnjih trendovskih destinacija te u kojem smislu odmor definira našu društvenu ulogu?

Kao što to izložba svojim podnaslovom i sugerira, putovanje je uvijek priča u kojoj se ne radi samo o društvenim, već prije svega o osobnim promjenama koje ostaju sačuvane u proizvodnji dojmova, osobnim suvenirima i putnim uspomenama.

U tom smislu, na izložbi je predstavljena zanimljiva i instruktivna osobna priča bračnog para Bobinac koji danas živi na Krku.

Dubravka i Vladimir, danas devedesetogodišnjaci, i njihovo dvoje djece proputovali su, od 1962. do 1990, cijelu Europu vozeći se, kuhajući i živeći u starom preuređenom sanitetskom kombiju. Njihova putovanja bila su pionirski kamperski način putovanja, spavali su u improviziranom šatoru kojeg bi noću podizali na krovu kombija, sve stvari potrebne za dvomjesečno putovanje nosili su sa sobom, a kampiranje je uvijek podrazumijevalo lokacije 'na divlje'.

Prije putovanja cijela obitelj se mjesecima pripremala čitajući enciklopedije i detaljno planirajući troškove, a njihova priča autentično je svjedočanstvo jednog vremena.

Zanimljivo svjedočanstvo vremena je i plakat iz 60-ih godina prošlog stoljeća, s pozivom radnicima-trudbenicima da se odmaraju i odlaze na more koji iz današnje perspektive, vremena u kojem neoliberalna ideologija ističe kriterije konkurentnosti i profitabilnosti te briše pojmove odmaranja i dokolice, zvuči nadrealno.

Izložba 'Pun kufer svega' otvorena je do 30. lipnja 2013. godine.