Nekada su Zagreb zvali Bijeli Zagreb grad. Bilo je to vjerojatno zbog brojnih novogradnji blistavih i svježih fasada koje su nicale 1920.-ih i 1930-ih godina. Danas u novom mileniju dominiraju crni neboderi isto kao i crne mramorne ploče na groblju Mirogoja koji se dičio bijelim (betonskim) spomenicima. Ali Vladimira Spindler upravo nam dočarava osobiti ugođaj bijeloga grada', stoji u najavi.

Kako je opisano, 'ulice, spomenici, klupe, parkovi fotografirani su sa svježim snježnim pokrivačem. Iako je nekoliko fotografija crno-bijelih, upravo one koje su u boji pojačavaju njihov nestanak. Izbrisao ih je snijeg a tamo gdje se boje naziru dale su ugođaju osobite slikarske efekte s kojima Vladimira računa. U toj začaranosti snježnom bijelinom tu i tamo zabljesnu sitna žuta svjetla tramvaja, semafora, zgrada. Fotografije su snimljene dakle u sumrak, u doba kada snijeg još pada, katkad gusto do prave mećave, i samo pokoji stanovnik nađe se na ulici. Uhvaćeni su tek kao crne siluete u snježnim pahuljama zasutom gradu. U tom kontrastu bjeline i tame ostavljaju dojam osobite grafike. Monumentalno izgleda Zrinjevac sa glazbenim paviljonom iz kojeg vijore crni zastori na vjetru (ostatak neke priredbe) dok je sve ostalo zavijeno u snježni pokrivač. Žuti kišobran u snježnoj veduti grada, slikarski je minimalizam ostvaren fotoaparatom iza kojeg vreba uzbuđeno oko.

Vladimira Spindler slika svoj grad s velikom umješnosti, koristeći, taj čudesno zavodljivi prirodni fenomen - snijeg, kao učesnika u svom naumu. Nanosi snijega, pokrivene ograde i snježni drvoredi odjednom postaju mistična mjesta, mjesta tišine i povlačenja. Crvena točka na semaforu onaj je koloristički akcent koji mijenja doživljaj slike. Tu su i ostaci božičnih ukrasa. Kao da se sa fotografija čuje tišina koju donosi snijeg kada se spusti na grad i odjednom priguši svu prometnu buku. Fotografije su to pune nostalgije kakvu izaziva snijeg kao motiv; žudnje za toplim domom, za vatrom koja pucketa u kaminu, dok vani pod snijegom škripe ćizme koje ga gaze'.

Snježni ciklus Zagreba Vladimire Spindler 'na svoj način priziva u sjećanje prošlost grada, slikare koji su slikali snježni Zagreb, baš kao što ga sada ovdje oslikava fotografijom Vladimira Spindler. Kažu da nije uputno komparirati slikarstvo i fotografiju, no činjenica je da estetika koja navire iz ovih foto-slika, ljubav prema gradu koja se prepliće kroz odabir motiva, sve to miješa u nama, gledateljima, osjećaje dragosti i iste one zadivljenosti kakvu osjeća umjetnica kada uzima svoj fotoaparat i juri uhvatiti tu snježnu svečanost koja dolazi s neba, kao zavjesa, kao blagoslov nevinosti, i juri prije nego što će tu snježnu čaroliju otopiti tone 'Čistoćine' soli, oblatiti i pocrniti automobilske gume i gradski smog. Zimski trenuci osobite snježne ljepote uhvaćeni u objektiv Vladimire Spindler zazivaju nam ponovo u misli dragi stari epitet: gle, pa to je Bijeli Zagreb grad'.