'Indie emo naočale glazbeni je program krajnje neozbiljnog imena i vrlo ozbiljnih namjera, a one su: dovoditi kako aktualne, tako i one manje aktualne ali kultne izvođače koji se donekle uklapaju u okvire određene pojmovima indie, emo i naočale', stoji u opisu ovog sjajnog Močvarinog programa. Iza njega već više od desetljeća stoji agilni Jakov Sinovčić-Perković, osoba koja je i indie i emo i naočale. Koncert popularne grupe Militarie Gun previđen za sljedeći utorak učinio nam se zgodnim povodom da Sinovčić-Perkoviću postavimo uobičajenih pet pitanja. Pitali smo ga kako bi predstavio ove odlične Amerikance, zašto u Zagrebu češće ne viđamo bendove sličnog statusa, kako je počela Indie emo naočale priča, što ga motivira da ustraje u hobiju organizacije koncerata i kako vidi status nezavisnog rocka u današnjem svijetu.

Sljedećeg utorka vašom će zaslugom u Močvaru stići Militarie Gun, jedno od zanimljivijh imena američkog nezavisnog rocka. Možete li ukratko predstaviti taj sastav?

Pet prijatelja svira nezavisni rock. Koliko shvaćam, trenutno su jako popularni i sviđaju se širokim narodnim masama. Ako volite neprijatnu pop muziku s glasnim gitarama, svidjet će se i vama. Netko na Redditu kaže da zvuče kao Goo Goo Dolls, a meni predstavljanje bendova očito nije jača strana.

U prvoj rečenici najave tvrdite da je Zagreb zadnja rupa na svirali kad grupe ovog kalibra planiraju turneje. Zašto je tome tako?

Rekao bih da je stvar prvenstveno u financijama. Bendove koji u Americi sviraju u susjedovom dvorištu na bini sklepanoj od trulih paleta u Europi često zastupaju velike agencije kojima nismo zanimljivo tržište jer ne možemo ponuditi iste honorare kao London ili Pariz. Općenito, veće agencije ponekad imaju i krajnje patronizirajuć odnos prema nama slavenskim luzerima, nije se jednom dogodilo da u potpunosti ignoriraju vrlo ozbiljno intonirane upite za booking jer smo im jednostavno nebitni, no čini mi se da se i to polako mijenja, samo treba biti uporan.

Program Indie emo naočale kurirate, piše na stranicama Močvare, od 2011. godine, a u međuvremenu ste nas počastili imenima poput The Get Up Kids, PUP i Blakea Schwarzenbacha. Kako je počela ta priča?

Nisam siguran kako je izgledalo praskozorje Indie emo naočala jer im ja nisam idejni tvorac - program je pod tim imenom prije cca 20 godina počeo voditi legendarni Slobić, onda je na prijelazu desetljeća stvar malo zamrla. Godine 2011. sam se na nagovor podjednako legendarnog Kornela Šepera uključio u rad na programu Močvare, dogovorio The Get Up Kids (nego, to mi je u to vrijeme bio najdraži bend pa je dosta sjajno što mi je to ujedno bio i prvi booking), a Indie emo naočale su se u život formalno vratile 2013. kad sam od Slobića za jednu kunu kupio franšizu da bismo u sklopu Indie emo naočala radili Blakea Schwarzenbacha. Još uvijek mu dugujem tu kunu, uvećano za kamate.

Ako se ne varam, organizacija koncerata vam je hobi u kojem ustrajete više od desetljeća. Što vas motivira?

Pa, volim muziku! Osim toga, sviđa mi se što mogu dovoditi bendove koje želim vidjeti (čime ponekad usrećim i neke druge ljude) a da eventualne minuse ne moram pokrivati iz vlastitog džepa. Kad mi se na samrtnoj postelji život izvrti pred očima, nekoliko highlighta će zasigurno biti iz Indie emo naočala!

Nezavisni rock već dugo ne uživa popularnost kao nekada. Kako biste ocijenili njegov status u današnjem svijetu?

Naprotiv, mislim da nezavisni rock dugo nije uživao ovakvu popularnost! Ok, nisam siguran u kojoj mjeri to možemo nazivati 'nezavisnim' rockom jer su u igri velike agencije, major izdavači, korporativni festivali i svi ti poslovnjački aspekti koji su mi poprilično odbojni i volio bih da ih nema, ali s druge strane mi je ipak drago što sve više izvođača poniklih iz podzemlja uspijeva barem donekle pristojno živjeti od svoje muzike a da pritom ne rade umjetničke kompromise. Win some, lose some, vidjet ćemo koliko će potrajati.