Dramsko kazalište Gavella započinje novu sezonu 16. rujna slavnim lektirnim naslovom 'Gospođa Bovary' Gustavea Flauberta, međutim, ta priča o potrazi za strašću i ljubavlju, i ispunjavanju emotivne praznine, postavljena je iz perspektive književnice Ivane Sajko koja je ispisala intervencije u Flaubertovu priču.

Predstavu režira Saša Božić koji se već ranije okušao u klasičnijim tekstovima, a glavnu junakinju Emmu igra Jelena Miholjević, markantna i iznimno talentirana kazališna i filmska glumica, dobitnica brojnih nagrada, među njima Nagrade Vladimir Nazor, Nagrade hrvatskog glumišta i Gavella Faira koja je posebno zadovoljna što joj se pružila prilika da zaigra ovu novu, suvremenu Emmu Bovary, proisteklu iz inspiracije Ivane Sajko.

Kakve je intervencije napravila spisateljica Ivana Sajko u originalnom Flaubertovom romanu? Prepoznaje li se osnovna priča?

Ivana Sajko je napravila fantastičnu intervenciju u Flaubertov original, zapravo, napisala je novi tekst svojim prepoznatljivim stilom koji je snažan i inspirativan i puca ravno u želudac, a istodobno je poetski i povezan sa sadašnjim trenutkom. Međutim, ona u tekstu donosi i originalnu priču o Flaubertovoj Emmi Bovary, a uz to govori o svima nama poznatom 'kompleksu Bovary' dotičući se nekih izuzetno bolnih i aktualnih točaka, primjerice, pitanja samoće, usamljenosti žena u našem društvu i naših nerealnih očekivanja u životu.

Dakle, može se reći da je priča o Emmi Bovary aktualizirana i da govori o nekim bitnim problemima našeg vremena. Na što je stavljen naglasak?

Ivana Sajko je naglasak stavila na pitanje zaduživanja i kupovanja sreće, na pokušaj da to razočaranje životom i samim sobom rješavamo kroz kupovanje i gomilanje luksuznih predmeta što nas dovede do bijede kakvu nismo mogli ni zamisliti. U tkivo teksta je upleteno puno zanimljivih autora i njihovih istraživanja i eseja. Mene je posebno dirnulo istraživanje koje navodi Lheureux, lihvar koji opelješi obitelj Bovary, da se najviše i najčešće zadužuju žene i to ili mlade djevojke koje žude za pustolovinama pa se zadužuju zbog putovanja ili žene srednjih godina koje se zadužuju kupujući lijepu odjeću i luksuzne stvari kako bi se digle iz pakla depresije, samoće i beznađa.

Djelo govori, osim o velikim emotivnim lomovima, i o onom teškom osjećaju nedostatnosti, spoznaji da je nedovoljno to što imaš u životu, bez obzira radilo se o suprugu, djeci ili malograđanskom životu. To je taj 'bovarizam', kad vječno čezneš za nečim drugim, imaginarnim, ali nedostižnim - ljubavnikom, skupocjenim stvarima i balskim dvoranama. I nema rješenja, svi pate jer takve duše koje vječno traže ne mogu pronaći mir i zadovoljstvo. Ivana Sajko je temu Flaubertovog romana razapela na dva razboja – prvi je tema zaduženosti, a drugi velike samoća žena u braku. No, priča je višeslojna i postavlja mnoga pitanja, kao i roman, koji je upravo zbog toga uznemiravao duhove svih tih desetljeća.

Kakva je Vaša Emma Bovary?

U ulozi Emme Bovary najviše se bavim tom njezinom ludom, strastvenom, potpuno neurotičnom osobnošću, potrebom za dramom i ispunjenošću koja je na kraju razori. To mi je jako zanimljiv poligon za glumačko istraživanje. Predstavom idemo u rizik s obzirom na to da publika možda želi gledati lektirnu priču o Emmi Bovary, a mi smo u predstavu unijeli niz intervencija koje obožavam u kazalištu jer nam šire maštu i guraju nas u ispitivanje dubljeg sloja našeg vremena. Mislim da će to biti neobična, lijepa i važna predstava.

Kako redatelj Saša Božić postavlja predstavu? Hoće li biti izrazito koreografirana u skladu s njegovim prepoznatljivim stilom?

Da, glazba i koreografija bit će važan dio predstave. Pripremajući predstavu, s redateljem Sašom Božićem od početka smo se složili da bi u predstavi trebala biti jasna prisutnost nas kao glumaca koji bismo publici ispričali svoju verziju tragične Flaubertove priče o Emmi Bovary. Tekst ima podnaslov 'Svi smo mi gospođa Bovary' što skreće pažnju na jako bolno pitanje o tome jesu li u nekom trenutku stvari mogle krenuti nekim drugim, sretnijim tokom i kakvi su to ljudi koji su uvijek na pogrešnom mjestu, među krivim ljudima i s krivim 'sobom'. Predstava je postavljena tako da smo svi stalno na sceni - Emma Bovary i šest muškaraca, i kroz tu konstelaciju odnosa koja je vizualno i plesno naglašena također dobivate snažnu poruku. Počinje u baru koji je zapravo čistilište gdje se za šankom nalaze te izgubljene duše i pjevaju tužne ljubavne pjesme. A zatim počinju pričati o samoubojstvu koje se dogodilo zbog duboke nesreće, univerzalne u svim stoljećima. U predstavi će biti i elemenata film noirea, tragikomike, moći će se pratiti cijela povijest poznatih ljubavnih scena...

Dotiče li se tekst i aktualnog konzervativnog vala u Hrvatskoj, pitanja pobačaja, braka, ravnopravnosti među spolovima i sličnih tema?

Kako je Ivana Sajko fantastična autorica, u njezinu tekstu ništa nije napisano programatski, nego je tekst vrlo poetičan. To je priča o ženi iz 19. stoljeća, ali može se nazrijeti da govorimo o današnjem vremenu, osobito kroz neke sitne interpolacije i to što mi glumci zapravo igramo pod svojim imenom i prezimenom. Premda se Emma u jednom trenutku pita 'Zašto sam se udala?', mi se nismo direktno bavili ovim novim licemjernim konzervativizmom koji baca naše kćeri u kotao iz kojeg su nas još naše none izvukle, i zato opravdano u nama izaziva revolt. Ne tretiramo Emmu kao ikonu feminizma, možda više kao antifeminističku ikonu, premda bi se o tome moglo nadugo raspravljati.

Držimo se onog vremena i položaja žene u tom vremenu da bismo u zrcalu pronašli one nesretne duše koje odlaze u propast tražeći na krivoj strani krive stvari.

Kako doživljavate tu novu repatrijarhalizaciju društva i pokušaje nekih konzervativnih stranaka i udruga te Crkve da se ženama u Hrvatskoj ukinu teško stečena prava?

Svjedoci smo novog idiotizma, ako je idiotizam ikad nestao. Šokirana sam i užasnuta svakom vrstom diskriminacije i ne mogu vjerovati da se to događa, no o toj ozbiljnoj temi trebalo bi šire razgovarati. Pitam se zašto neki ljudi ne poštuju naš Ustav koji proklamira jednakost i ravnopravnost spolova i zašto se ne drže zakona? Također se pitam kako je moguće da se uplaćuje novac u državni proračun za nekoga tko krši zakone vlastite zemlje i time diskriminira više od 50 posto građana Hrvatske? Imam povjerenje u naš Ustav i naše zakone i nadam se da će svi prekršitelji ipak biti sankcionirani na sudu. Vjerujem da će se energija zdravorazumskih ljudi sve više osjećati u našem društvu. Na žalost, energija gluposti je jako prodorna.

Igrali ste različite uloge, od onih u Gavelli, preko uloga u TV serijama i filmovima, poput Ksenije u popularnom 'Crno-bijelom svijetu' ili ministrice obrane u 'Što je muškarac bez brkova' do izleta u Brezovčevoj predstavi 'Bife Titanik' i suradnje s Oliverom Frljićem na 'Prolazi sve'. Što Vas u ulogama najviše privlači?

U svom teatru Gavelli nikad ne odbijam uloge. Ako mi je redatelj ukazao povjerenje dajući mi neku ulogu, potrudit ću se da ga opravdam svim svojim snagama. U jednoj predstavi nekome nosiš tacnu, a u drugoj imaš veliki zadatak i možeš voditi cijeli ansambl. Premda je rad u ansamblu predivan, tražila sam nove izazove, rizik i tada nisam pitala ni za uvjete rada ni za honorare. To su bili projekti za dušu, u kojima me zanimalo dokle se može ići i što nas može ponovno oduševiti u kazalištu.

U Brezovčevom 'Bifeu Titanik' imala sam psihofizički i emotivno zahtjevnu ulogu, u 'Evi Peron' Senke Bulić igrala sam negativku, Ksenija iz 'Crno-bijelog svijeta' istodobno je hrabra i neurotična, ali sposobna, a igrajući Kate u 'Kate Kapuralici' Darija Harjačeka izbacivala sam gomilu negativne energije iz sebe. Mene stalno guraju u taj 'majčinsko-komični' fah što mi nije nimalo mrsko, ali ponekad je jako lijepo upustiti se u novo istraživanje. Imam sreću što u svojim zrelim godinama glumim jako različite uloge.

Nosite li u sebi poriv za aktivizmom bez obzira radilo se o ženskom pitanju ili statusu kulture koja trenutno ima najmanji budžet u Europi?

Teško doživljavam nepravdu i reagiram onoliko koliko osjećam u srcu. Ne bih se nazivala aktivisticom, ali osluškujem društvo i u slučaju nepravde reagiram na neki događaj ili nečiju izjavu. Ne bih sada nabrajala što sam podržala, a što nisam jer strogo dijelim svoj kazališni rad od građanskog angažmana, ali smatram da svi moramo reagirati u skladu sa svojom građanskom savješću onoliko koliko možemo. Također, mislim da mi glumci ipak najviše djelujemo svojim predstavama. Što se tiče statusa kulture, postoji mantra kod dijela neosviještenih i neupućenih ljudi da kulturnjaci samo uzimaju i troše novac. To nije istina! Evo, u predizbornoj kampanji nitko od kandidata nije spomenuo kulturu kao važno područje koje itekako može biti profitabilno. Naime, prema podacima Hrvatske udruge poslodavaca, sektor kreativne i kulturne industrije ostvario je u 2013. prihod od 15 milijardi kuna što dovoljno govori.