Na svečanim otvaranjima brojnih zanimljivih kulturnih manifestacija uvijek se mora izdržati onaj dio kada se publici obraćaju razni političari, lokalne ili nacionalne razine, koji većinom nemaju nikakva interesa za ono čime se festival bavi, ali itekako imaju interesa prezentirati se kao da su dio te priče. Drugo izdanje Festivala svjetske književnosti zato je započelo čitanjem pisama podrške i pozdrava od stranke predsjednika RH Ive Josipovića, koji je visoki pokrovitelj ove manifestacije, pa gradonačelnika Milana Bandića i ministrice kulture Andreje Zlatar Violić. Nitko od njih nije bio osobno prisutan u Kinu Europa, što se u Josipovićevu slučaju razumije, jer je bio na summitu NATO-a, a Bandić i Zlatar nisu poslali objašnjenja svojeg izostanka.

Zato su poslali svoje izaslanike, pa je Bandićeva zamjenica Vesna Kusin održala govor u kojemu je sustavno pogrešno izgovarala naziv manifestacije – projiciran joj iza leđa u slovima od dva metra visine – govoreći o 'Svjetskom festivalu književnosti', a ne o Festivalu svjetske književnosti. Bilo je i bizarnih dijelova u Josipovićevu pozdravnom pismu koje je pročitala glumica Urša Raukar, u kojemu se predsjednik obrušio na elektroničke knjige i Snapchat, a na kraju zaključio i da čitanje 'štiti od gluposti i ksenofobije'. Tko god da je na Pantovčaku napisao taj tekst, sigurno se dobro zabavljao.

No publika je tu bila zbog književnosti i pisaca, a ne političara pa se velikim aplauzom dočekao izlazak na scenu talijanske spisateljice Francesce Melandri, s kojom je razgovarao urednik Seid Serdarević iz Frakture, inače i pokretač ove odlične manifestacije.

Melandri je rođena u Rimu 1964. te se u međuvremenu ubraja u najzanimljivije suvremene autore/ice talijanske književnosti, zahvaljujući svojim čitanim i nagrađivanim romanima 'Eva spava' i 'Viši od mora', a o potonjem je ekstenzivno govorila sinoć. Riječ je o knjizi koja tematizira razdoblje tzv. 'olovnih sedamdesetih', kada je Italija bila izložena teroru Crvenih brigada i fašističkih skupina, između kojih se pak nalazila korumpirana i nevjerodostojna politička klasa. No Francesca Melandri odlučila se tome pristupiti iz vizure rodbine terorista i ubojica, što u tamošnjoj javnosti i književnosti nije baš obrađivano.

Glavni su likovi romana, dakle, otac jednog terorista Crvenih brigada i supruga nasilnog ubojice koji se upoznaju dok idu u posjet svojim najbližima u zatvor smješten na otoku. 'Kao treći ključni lik pojavljuje se zatvorski čuvar koji pak predstavlja i nasilje sustava nad ljudima', objasnila je Melandri, koja kaže da 'jako voli svoje likove'.

'Za pisanje mi je potrebno imati stvarnost u rukama, a onda ću je ja mijenjati kako želim', rekla je književnica koja je za potrebe romana 'Viši od mora' i razgovarala s mnogim ljudima koji su to razdoblje preživjeli i koji su u svemu tome, s koje god strane, aktivno sudjelovali. 'Oni su sada većinom umirovljenici', kaže Melandri koja je razgovarala i s onima koji su radili u policiji, i s obiteljima žrtava, ali je i jedan dan provela s bračnim parom koji je sedamdesetih bio terorist Crvenih brigada. 'Morala sam pisati o tome, jer me nasilje jako zanima, ono je jedna od misterija ljudskog postojanja, kao i ljubav', smatra Melandri.

Pisanje o suvremenoj povijesti Italije Francesci Melandri jako je važno. Zanimaju je iskustva običnih ljudi u širem političkom i ekonomskom kontekstu i previranjima pa se tako i njezin prvi roman 'Eva spava' bavi politički potencijalno kontroverznom temom, a to je Južni Tirol. Riječ je o sjevernom dijelu Italije u kojemu živi mnogo ljudi kojima je materinji jezik njemački, i koje neki smatraju Austrijancima dok se mnogi od njih definiraju isključivo kao Južni Tirolci (iliti Suedtiroler), a znaju i služiti u političkim potkusurivanjima u odnosima između Austrije i Italije.

Nakon razgovora s Francescom Melandri u predvorju Kina Europa, održao se i skroman domjenak u povodu obilježavanja Festivala svjetske književnosti za koji se čini da nije izgubio nimalo publike u odnosu na svoje prvo izdanje.