Na vijest da Disney namjerava izbaciti remake blagdanskog klasika 'Sam u kući', redatelj originalnog hita iz 1990. Chris Columbus prilično je oštro ocijenio kako je sve to skupa potpun gubitak vremena, piše Guardian. 'Koja je svrha? Čvrsto vjerujem da ne radite nanovo filmove koji traju tako kao što traje 'Sam u kući'. Ne možete opet stvoriti istu čaroliju. Jednostavno se neće dogoditi', rekao je Columbus u nedavnom intervjuu s Insiderom povodom 30. obljetnice slavnog filma.

Ako se po strani ostavi činjenica da je i sam pokušao ponoviti čaroliju nastavkom priče o Kevinu McCallisteru s Macaulayjem Culkinom (samo taj put u nevoljama u New Yorku, a ne doma, u Chicagu), Columbus je ipak u pravu, piše Guardian. Na papiru 'Sam u kući', taj ludi hit koji je na box officeu zaradio 476 milijuna dolara, nije djelovao kao nešto posebno. Jednostavna premisa - roditelji odlaze na božićni odmor i kod kuće zaboravljaju dijete, shvate da su ga zaboravili i vrate se kući. I, mada su svima drage hipernasilne zavrzlame u međuvremenu, scenarij taj glavni događaj ostavlja za završnih pola sata, nakon što se prethodnih satak Kevin bori s 'mokrim banditima' Joeom Pescijem i Danielom Sternom.

'Kasnija su desetljeća potvrdila da Columbus i nije bogzna kako jak filmski umjetnik. Zapaženiji uspjesi ograničeni su mu na 'Gospođu Doubtfire' i na dva najslabija filma iz serijala Harry Potter. U nekom drugom vremenu i prostoru, s drugim ljudima i mrvu drugačijom klimom, 'Sam u kući' sigurno bi prošao nezapažen', piše Guardian. Pa ipak, u tom Kevinovu nenamjernom odmoru kod kuće neka je toplina koju je nemoguće ignorirati, a osjećaj proizlazi prvenstveno iz plodne suradnje 10-godišnje zvijezde Culkina i scenarista Johna Hughesa, maestra teen filma 1980-ih. 'Išao sam na odmor i radio popis stvari koje ne želim zaboraviti', objasnio je u intervjuu za Time. 'Pomislio sam: Pa bolje da ne zaboravim svoju djecu. Onda sam pomislio: Što kad bih zaboravio svoga desetgodišnjeg sina kod kuće? Što bi on napravio?'

'Po recepturi današnjih dječjih filmova, ta ideja izrasla bi u sladunjav pogled na huligana koji se iživljava bez nadzora, ali Hughes je uvijek bio najbolji kad je umanjivao razliku između djece i odraslih. Njegovi srednjoškolski likovi bili su uhvaćeni između posljednjih trzaja djetinjstva i ranih opasnih doticaj s mladošću, a ta tenzija prenijeta je i na Kevinovu dobnu skupinu. Kao Ferris Bueller prije njega, Kevin nedostatak nadzora koristi kao priliku da uživa u onim stvarima za koje mu ostatak svijeta kaže da je još uvijek premlad. Bez mame i tate koji ga koče, prolazi kroz klasičan hughesovski prvi okus seksualnosti, samo što mladi Kevin reagira s pretpubertetskim gađenjem prilikom suočavanja sa zabranjenim časopisima Playboy u vlasništvu njegova starijeg brata. Njegova verzija zrelosti je djetinjasta; dovoljno informirana da zna da odrasli uz večeru postavljaju čaše za vino, ali i dovoljno dječja da svoju napuni mlijekom. Zna da treba koristiti kolonjsku, ali ma koliko puta se lupio po licu, nikad nije spreman na to koliko peče', piše Guardian, dodajući da taj trik 'djeteta u očevim prevelikim cipelama' može funkcionirati samo donekle i da je 'presladunjav da bi držao cijeli film'.

'Hughes je uspio držati film 100 minuta zbog jedinstvenog talenta Macaulayja Culkina, kojeg je ova uloga proslavila i ostala najuspješnijom u njegovoj karijeri. Njegove kasnije teškoće oko pronalaska uporišta u Hollywoodu kao odraslog glumca uslijedile su nakon samonametnute stanke na koju se dijelom odlučio i zato što je već kao jako malen bio nevjerojatno dobar, postižući savršenu ravnotežu između zrelosti i nevinosti. Prizor njega u kupaonici, s rukama na licu dok vrišti poput karikature Munchove slike, urezala se u javnu svijest.'

Culkin je u ulozi Kevina, piše Guardian, sladak, ali i sposoban - zna kako prodati ponašanje i govor roditelja, ne shvaćajući da ga ništa ne čini djetinjastijim nego to kad pokušava zvučati kao odrastao. 'Emocionalno se film razotkriva ondje gdje dječak napušta ulogu i počinje se ponašati u skladu sa svojim godinama. U njegovom još neformiranom umu zbrka oko putovanja dovela je do toga da poželi da nikoga od obitelji više ne vidi, što je jedna od onih bolnih stvari koje djeca kažu a da to zaista ne misle. Kevin ne voli osjećaj da uvijek smeta rodbini koja okupira obiteljsku kuću, a radnja ga (i sve nas, zapravo) podsjeća na to koliko nam zapravo trebaju oni koji nas izluđuju. Sentimentalna podradnja, u kojoj Kevin pomogne susjedu da se ponovno poveže sa sinom, nategnuta je, a ne iznenađuje to da ju je Hughesovom scenariju dodao Columbus jer je mislio da filmu treba još srca. Poruka međutim ostaje ista. Čak i kad vam dolazak bližnjih za blagdane stvara stres, istovremeno vam hrani dušu', piše Guardian.

Svi Kevinovi problemi rješavaju se netom pred dolazak njegove majke, koju igra Catherine O'Hara, i kada joj on sa suzama u očima otrči u naručje.

'Iskupljenje i učenje lekcije došlo je kao naručeno za božićni film, a ovdje je poruka upakirana tako da je razumiju apsolutno svi, i djeca i odrasli', piše Guardian. 'Svako je dijete u nekom trenu zamišljalo da mu roditelji nestanu. Kevin je samo imao tu nesreću da mu se zamisao ostvarila, ali i sreću da je izazovu ipak bio dorastao. S Culkinovim krupnim očima, koje istovremeno pokazuju znanje i naivnost, te s fino kreiranim Hughesovim dijalozima, obična ideja izrodila se u najbolju verziju sebe same. A ako to nije božićna čarolija, što onda jest?'