London Review of Books objavio je zanimljiv tekst britanskog novinara i pisca Andrewa O'Hagana, koji je bio unajmljen napisati autobiografiju Juliana Assangea, no suradnja poznatog hakera i pokretača Wikileaksa i njegova ghostwritera nije završila u prijateljskom tonu
Među poznatima i moćnima uvijek se mogu naći ljudi specifičnih, pa i čudnih navika. Tako je primjerice Marlon Brando pijan obožavao jesti samo i isključivo pitu od jabuka, Frank Sinatra je pak posjedovao mnogo različitih perika, a glazbeni producent Simon Cowell koristi crni toaletni papir. Ako je vjerovati britanskom piscu Andrewu O'Haganu (inače dvaput nominiranom za nagradu Booker), u skupinu čudaka valja pribrojiti i osnivača Wikileaksa Juliana Assangea, čiju je autobiografiju O'Hagan trebao napisati kao zamjenski pisac-duh. Kako i zašto i nije u tome uspio, opisao je sada u zabavnom i razotkrivajućem tekstu za London Review of Books, u kojemu između ostaloga otkriva da Assange voli jesti rukama te izbjegava odgovarajući pribor za jelo.
Naime, O'Hagan piše kako Assange prezire sve izraze pristojnosti i građanskog ponašanja zbog čega i često dolazi u sukob sa svojom okolinom. Zanimljivo je i to da je poznati haker svoju autobiografiju ozbiljno htio nazvati 'Ban This Book: From Swedish Whores to Pentagon Bores' iliti 'Zabranite ovu knjigu: od švedskih kurvi do pentagonskih dosadnjakovića', od čega je na sreću ipak odustao. Prva stvar koju je pak Assange upitao svojeg nesuđenog biografa jest je li spreman da mu CIA počne prisluškivati telefonske razgovore, a s vremenom se pokazalo da je osnivač Wikileaksa iznimno tajnovita osoba koja uopće ne želi govoriti o sebi pa je to ghostwriteru postao veliki problem zbog čega knjiga nikad nije realizirana.
Iako je Assange dobio velik novac od nakladnika Canongatea te su prava za njegovu autobiografiju prodana u 40 zemalja svijeta, na kraju od knjige pod željenim naslovom 'The World Versus Wikileaks' nije bilo ništa. Assange je fantazirao o tome da knjiga bude napisana 'poput neke Hemingwayeve' te je na početku bio pun entuzijazma za projekt, no s vremenom se otkrilo da je, po O'Haganovim riječima, stalno promjenjiva raspoloženja - lijen, strastven, moralan, sebičan, hrabar, tašt, paranoidan i nemoguć za suradnju. Svi koji i dalje rade s Assangeom naučili su da mu ne smiju nikada reći 'ne' te su navikli na njegove raznolike ispade.
Na kraju je O'Hagan odustao od toga da kao ghostwriter napiše životnu priču Juliana Assangea, koji je u međuvremenu zatočen u ekvadorskoj ambasadi u Londonu - gdje opsesivno traži svoje ime na Googleu - te je na kraju objavio neautoriziranu biografiju, koju je Assange, naravno, napao i proglasio zlobnim napadom.