Izvješćujući o ovogodišnjem dobitniku tportalove književne nagrade roman@tportal.hr, HRT i televizija N1 osvrnuli su se na važnost književnih nagrada za književnike kako zbog pružanja platforme za spisateljsku promociju, tako i zbog financijske potpore. Sam dobitnik Zoran Malkoč istaknuo je da nam svima treba malo više kršćanske skrušenosti
U prilogu televizije N1 pobjednik prošlogodišnjeg natječaja roman@tportal.hr i ovogodišnji član žirija Kristian Novak navodi kako je njegov roman 'Črna mati zemla' nakon nagrade zabilježio dodatni uzlet što se tiče prodaje, ali i da su krenula dva strana prijevoda, kao i da su dogovorene filmska i kazališna adaptacija romana.
Osim pružanja promotivne platforme, N1 navodi važnost tportalove nagrade i zbog novčane nagrade koja se dodjeljuje književnicima, s obzirom na to da Republika Hrvatska i Ministarstvo kulture umjereno sufinanciraju književne projekte.
'Iako će za sebe reći kako nije socijalno osviješten pisac, u Malkočevim djelima jasno se osjeti nit društvene sadašnjosti', kaže se u prilogu televizije N1, a u kakvim se okolnostima danas nalaze pojedinci i nekadašnja žitnica bivše države koja je hranila preko 20 milijuna stanovnika, Malkoč je sažeo u jednoj rečenici: 'Činjenica je da je Slavonija vjerojatno jedina pokrajina gdje danas možeš umrijeti od gladi.'
U HRT-ovoj emisiji Samo kulturno, molim! Dražen Ilinčić, uz važnost novinskih stupaca te televizijskih i radijskih minuta koje piscima nagrade donose, ističe i vrijednost novčanih nagrada, premda bi se pisci vjerojatno složili da su njihova djela neprocjenjiva.
Govoreći o Rokiju Raketi, Malkoč govori o jednom posve posebnom psu koji razumije sve i može sve te je priličan ekspert za kvalitetnu književnost koji kvalitetnu književnost podupire i daje se sav da takva književnost ugleda svjetlo dana.
Na Ilinčićevo pitanje radi li se možda o metafori da hrvatski pisci žive poput pasa, Malkoč kaže da to možda jest metafora, ali da je u ovom konkretnom slučaju Roki Raketa ipak samo lik.
Dobitnik ovogodišnje tportalove književne nagrade u šali kaže kako ima piščevu žlijezdu zbog koje ne može ne zapažati stvari koje ga tjeraju na pisanje, tako da bi vjerojatno i u nekom idealnom društvenom sustavu opet bio pisac.
A obujam romana najbolji je pokazatelj problema i hrvatske stvarnosti posljednjih 20 - 25 godina. No, uz probleme pravog pisanja i pitanja što je stvarno nasilje, ne samo u ovom društvu nego i u svijetu općenito, o kojima u romanu progovara, Malkoča je najviše zaprepastila činjenica da u ovom konkretno našem društvu ne postoji čovjek koji bi rekao: 'Prijatelju, nemoj mi to dati, ne zaslužujem to. Zaslužujem manje!'. Najveći problem današnjeg društva Malkoč vidi u tome što je čovjek postao pohlepan, bahat i što nedostaje skrušenosti.
'U ovom društvu, imam dojam, svi misle da zaslužuju više. Svi grabe nešto, svi bi nešto htjeli', kaže Malkoč i zaključuje: 'nisam kršćanin, dapače ateist sam, ali mislim da u meni kao ateistu postoji mnogo više kršćanske skrušenosti negoli u većini takozvanih kršćana'.
