Podsjetimo, Ivo Babić je spomenik neuvijeno proglasio surogatom kojem nije mjesto na malom trgu pred zapadnim ulazom u trogirsku katedralu sv. Lovre. S obzirom na to da je na predavanju kritici bio izložen akademik Igor Fisković, autor teze na osnovi koje je statua postavljena, pitali smo ga za njegovo mišljenje.

On je u odgovoru koji smo objavili, odbacio Babićeve kritike i proglasio ga nekompetentnim te zamisao o postavljanju spomenika pripisao Društvu Radovan. Član navedenog društva iz Trogira je i Ivo Babić koji taj Fiskovićev navod odlučno odbacuje.

'Ne mogu vjerovati da je akademik Igor Fisković izjavio da je zamisao o postavljanju spomenika potaknuta iz Društva Radovan. Ako je to zaista izjavio, što mi je teško povjerovati, onda bezočno laže. Ni ja, ni nitko od članova Društva Radovan nije potaknuo ideju o postavljanju neautentičnog, surogat kipa u Trogiru. Inače navod akademika Fiskovića teško je razumljiv pa ga pozivam da javno obrazloži svoju izjavu. Dakle, treba javno demantirati izjavu o Društvu Radovan, inače bi ga mogli, ne daj bože, smatrati klevetnikom', rekao je Babić i pitao se zašto Fisković nije objasnio je li potaknuo ili tek nadahnuo postavljanje novog 'spomenika'.

Osim Babića, na tvrdnje Fiskovića da je zamisao o spomeniku došla od Društva za zaštitu kulturnih dobara Radovan, reagirala je predsjednica Danka Radić. 'Društvo Radovan nije inicijator podizanja spomenika na Cimatoriju, dakle spomenik nije podignut po zamisli Društva Radovan, kako to tvrdi akademik Igor Fisković.

Na redovnoj Godišnjoj Skupštini održanoj u prosincu prošle godine Društvo je podržalo 'Javno priopćenje Kulturnog vijeća grada Trogira o postavljanju spomenika pred katedralom' u kojem stoji da se kip Kristova Uzašašća ne uklapa u intimni prostor Cimatorija te prijedlog da se premjesti na trogirsko groblje na kopnu', stoji u reagiranju.

Na tekst je reagirao i jedan od sudionika rasprave nakon predavanja, splitski konzervator Goran Nikšić, čiju smo izjavu prenijeli u dvije rečenice. Nikšić je želio detaljnije objasniti suštinu svoje diskusije. Tvrdi, ne ulazeći u znanstveni problem izvornog značenja i smještaja Kristova kipa, da je dosadašnja rasprava krenula krivim smjerom.

'Postavljanje kopije kipa, kojemu se sa sigurnošću ne može dokazati točan izvorni položaj, veličina i oblik postamenta, za koji ne postoji pouzdana grafička ili fotografska dokumentacija, u suprotnosti je s osnovnim principima svjetske konzervatorske teorije i prakse, pri čemu jedan od aksioma glasi: rekonstrukcija mora prestati tamo gdje počinje pretpostavka, a dodani neophodni novi dijelovi moraju se razlikovati od kompozicije i imati suvremeni pečat. Restauracija dijelova koji nedostaju se mora razlikovati od originala tako da ne falsificira umjetničke ili povijesne podatke', naveo je Goran Nikšić.

Po njegovu mišljenju, trogirski slučaj ne samo da je u suprotnosti s nekoliko aksioma međunarodnog dokumenta, koji je već više od pola stoljeća temelj konzervatorske i restauratorske djelatnosti, već je kompromitirao i bitnu vrijednost zbog koje se trogirska povijesna jezgra našla na UNESCO-voj Listi svjetske kulturne baštine: autentičnost vrijednih izvornih skulptura iz razdoblja romanike i renesanse, sačuvanih u autentičnom arhitektonskom i urbanističkom ambijentu.

Nikšić, mada se po pitanju ocjene 'surogata na cimatoriju' u osnovi slaže s Babićem, ulazi s njim u polemiku, navodeći da je on lakonski pokušao osporiti važnost tog problema retorički se zapitavši 'što je to danas u Hrvatskoj autentično'.

'Svu argumentaciju protiv postavljanja Kristova kipa ispred trogirske katedrale sveo je na svoje neslaganje (i neslaganje drugih stručnjaka) s povijesnom i povijesno-umjetničkom pozadinom zahvata, kao i na estetski neprihvatljiv izgled i veličinu stupa na kojem je postavljen kip, njegov promašen smještaj u os pročelja, okretanje leđa kipa crkvi i tome slično. U nastavku se obrušio na neke druge primjere konzervatorske prakse u Trogiru i Splitu, koji s temom nemaju nikakve veze, brkajući pri tome neke osnovne pojmove iz konzervacije i restauracije', naveo je Nikšić te zamjerio Babiću lakoću poigravanja temeljnim postavkama konzervatorske i restauratorske struke.

Nikšić se također nije složio s načinom na koji se Ivo Babić stavio na čelo pokreta otpora protiv postavljanja kopije statue i tvrdi da je kontraproduktivan. 'Bilo bi bolje da se zadržao na pitanjima procedure, gdje se ne zna tko je autor projekta i tko je odobrio postavljanje kipa, odnosno na potrebi uključivanja javnosti (stručne i šire) u takve odluke, a stručna pitanja iz domene konzervacije i restauracije trebao je prepustiti stručnjacima', kaže Nikšić.

'Svođenje stručne rasprave na pisanje peticija i svrstavanje 'za' i 'protiv' ne pridonosi rješenju problema. U vremenu kada u Hrvatskoj ne postoji opće prihvaćena, a pogotovo ne i propisana konzervatorska doktrina, kada svaki konzervatorski odjel, a gotovo i svaki konzervator, djeluje po 'slobodnoj procjeni', dok je skoro potpuno nestala osnovna razmjena iskustava na nacionalnoj razini, a uključivanje međunarodnih stručnjaka svedeno na iznimke koje potvrđuju pravilo, prijeko je potrebno organizirati stručne prezentacije i rasprave o svakom značajnijem konzervatorskom i restauratorskom zahvatu', zaključio je svoje reagiranje Goran Nikšić.