Index Librorum Prohibitorum dugo je vremena bio najpoznatiji i najutjecajniji dokument cenzure umjetnosti i slobode misli. Ovu vatikansku listu zabranjenih knjiga lansirao je 1559. papa Pavao IV., a tijekom stoljeća su se među zabranjenima našli mnogi znanstvenici, teolozi i autori koji nisu bili po volji Katoličke crkve.

Na Indexu su se našli astronomi poput Johanessa Keplera, filozofi Voltaire Rousseau i Kant, ali i pisci kao što je nobelovac Andre Gide. Zanimljivo, 'Mein Kampf' nikad nije bio službeno zabranjen od Katoličke crkve, ali ni djela Charlesa Darwina, a Index Librorum Prohibitorum službeno je ukinuo papa Pavle VI., i to tek 1966. godine.

Naravno, ukidanjem katoličkog Indexa nije nestala ljudska potreba za cenzuriranjem umjetnosti, te moralnom kategorizacijom, najčešće s naglaskom na ono što su – po određenom svjetonazoru – smatra nemoralnim. Stoga je vrlo indikativna svježa lista knjiga koje su u SAD-u najviše pokušavaju zabraniti, koju je objavilo Američko udruženje bibliotekara. Do konačnih deset knjiga se došlo kompiliranjem žalbi i pokušaja zabrane spomenutih knjiga, upućenih na lokalne knjižnice i škole. Na prvom mjestu je slikovnica 'And Tango Makes Three' autora Justina Rishardsona i Petera Parnella, u kojoj je prikazano kako dva pingvina iz njujurškog Central Park Zooa usvajaju malo pile.

Kao glavni prigovor ovoj slikovnici se može čuti da 'promovira homoseksualnost', a mnogi traže njezino uklanjanje iz javnih knjižnica uz objašnjenje da im vrijeđa vjerska uvjerenja.

Na drugom mjestu je pak hvaljeni roman 'The Absolutely True Diary of a Part-Time Indian' Shermana Alexieja, u kojemu su neke pretjerano zaštitnički raspoložene roditelje uznemirili opisi masturbacije, što njihova djeca tinejdžerskog uzrasta sigurno nikad ne prakticiraju. Treće mjesto po pritužbama zabrinutih roditelja i pokušajima zabrane osvojio je roman koji se time i posredno bavi – 'Vrli novi svijet' Aldousa Huxleyja. Ovaj književni klasik iz 1932. u nekim je državama zabranjen odmah po izlasku, a čini se da Huxleyjeva distopija i danas uznemirava sve one koji je doslovno shvaćaju, pa se među prigovorima na 'Vrli novi svijet' može čuti da je roman rasistički, seksualno previše eksplicitan te uznemirujući i uvredljiv.

Ostatak liste čine većinom ne toliko poznati naslovi, s time da se skoro svakome od njih zamjera spominjanje seksa ili opisi konzumacije droga. Dva su izuzetka: na osmom mjestu je briljantna publicistička knjiga Barbare Ehrenreich 'Nickel & Dimed', u kojoj ova cijenjena novinarka opisuje život američke niže klase i siromašnih, a zabrana se traži jer je knjiga navodno 'netočna', ali i zbog ljevičarskih uvjerenja autorice, kao da je to nešto što treba zabraniti. Na desetom mjestu je pak megabestseler 'Sumrak', čija se zabrana ne traži zbog nategnute patetike ili emotivnog silovanja svoje čitateljske publike, koju čine većinom trinaestogodišnje djevojčice, nego zbog nasilja i izražavanja vjerskih stavova. Poznato je, naime, da je autorica 'Sumraka' Stephanie Meyer pod utjecajem mormonske vjere.

No ovogodišnja lista Američkog udruženja bibliotekara ipak je siromašna književnim klasicima, među kojima je mnogo onih koji su se do sada našli na meti konzervativnih roditelja željnih cenzure. Prethodnih godina su se odlučno tražile zabrane knjiga poput 'Lovca u žitu', 'Boje purpura' i 'Ubiti pticu rugalicu'.