Zbirka je to 13 eseja koji su na 277 stranica okupljeni u tri poglavlja: prvi je "Rub kao dom", u koji su uvršteni eseji o povijesno-kulturnim identitetima u Bosni i Hercegovini, drugi "Koji Buenos Aires", o naslijeđu NDH u hrvatskom povijesnom pamćenju, i treći "Tema Andrić", o književnom djelu Ive Andrića.

Lovrenović je pisac eseja i romana, putopisac, urednik, intelektualac, mada je među svim time najvažnije ono što ne stoji u biografiji: da je Lovrenović čuvar jedne kulture na izumiranju, ističe pisac i društveno-humanistički kritičar Nebojša Lujanović.

Sve svoje tekstualno i intelektualno djelovanje, a time i sam život, vezao je uz bosanskohercegovački svijet, koji se temelji na isprepletenosti svojih različitosti i uz onaj koji nose srednjobosanski Hrvati.

Cijeli splet procesa koji dovode do tog nestajanja Lovrenović je obuhvatio sustavno i metodički, odmjereno i objektivno, te ih razložio na tri razine: političkoj, kulturnoj i razni osobnih identiteta.

Ovo je nastavak borbe za prostor koji se prazni; to je semantič­ki prostor Bosne i Hercegovine, koji se suprotstavlja svima: Srbima koji je odbacuju, Hrvatima za koje je "bosanski Hrvat" nedovršena ili krnja kategorija, te Bošnjacima koji je smatraju zamkom u kojoj se tobože treba uto­piti njihov identitet. Raskorak između tih težnji, jaz je u kojem se odvija ono što je Lovrenović nazvao "nedovršenim ratom", zaključuje Lujanović. 

Ivan Lovrenović (Zagreb, 1943.) hrvatski je i bosanskohercegovački pisac, urednik i novinar. Književnu prozu, eseje, novinske članke i komentare objavljuje od 1970. godine. Objavio je tridesetak knjiga. Za neke od njih dobio je nagrade, među kojima su najistaknutije "Mihdat Begić" (2009), "Meša Selimović" (2014), "Mirko Kovač" (2016) i "Radomir Konstantinović" (2019-2020).

Knjiga Ivana Lovrenovića „Pripadati i ne pripadati“, koja se nedavno pojavila u nakladi riječkog Ex librisa, predstavlja, kako je kazao Nebojša Lujanović u pogovoru, pokušaj očajničke borbe za opstanak svijeta koji naočigled nestaje.

Zbirka je to 13 eseja koji su na 277 stranica okupljeni u tri poglavlja: prvi je „Rub kao dom“, u koji su uvršteni eseji o povijesno-kulturnim identitetima u Bosni i Hercegovini, drugi „Koji Buenos Aires“, o naslijeđu NDH u hrvatskom povijesnom pamćenju, i treći „Tema Andrić“, o književnom djelu Ive Andrića.

Lovrenović je pisac eseja i romana, putopisac, urednik, intelektualac, mada je među svim time najvažnije ono što ne stoji u biografiji: da je Lovrenović čuvar jedne kulture na izumiranju, ističe pisac i društveno-humanistički kritičar Nebojša Lujanović.

Sve svoje tekstualno i intelektualno djelovanje, a time i sam život, vezao je uz bosanskohercegovački svijet, koji se temelji na isprepletenosti svojih različitosti i uz onaj koji nose srednjobosanski Hrvati.

Cijeli splet procesa koji dovode do tog nestajanja Lovrenović je obuhvatio sustavno i metodički, odmjereno i objektivno, te ih razložio na tri razine: političkoj, kulturnoj i razni osobnih identiteta.

Ovo je nastavak borbe za prostor koji se prazni; to je semantič­ki prostor Bosne i Hercegovine, koji se suprotstavlja svima: Srbima koji je odbacuju, Hrvatima za koje je "bosanski Hrvat" nedovršena ili krnja kategorija, te Bošnjacima koji je smatraju zamkom u kojoj se tobože treba uto­piti njihov identitet. Raskorak između tih težnji, jaz je u kojem se odvija ono što je Lovrenović nazvao „nedovršenim ratom“, zaključuje Lujanović. 

Ivan Lovrenović (Zagreb, 1943.) hrvatski je i bosanskohercegovački pisac, urednik i novinar. Književnu prozu, eseje, novinske članke i komentare objavljuje od 1970. godine. Objavio je tridesetak knjiga. Za neke od njih dobio je nagrade, među kojima su najistaknutije „Mihdat Begić“ (2009), „Meša Selimović“ (2014), „Mirko Kovač“ (2016) i „Radomir Konstantinović“ (2019-2020).