Narcizam, psihoanaliza, Edipov kompleks i ropstvo, odnosno sloboda u kapitalističkom društvu, neke su od tema o kojima se govorilo tijekom književne večeri s Ljiljanom Filipović održanom u cafeu Velvet u Zagrebu
Zagrebački kafić Velvet okupio je nekolicinu zaljubljenika u književnost tijekom još jedne u nizu književnih večeri uz moderatora Srđana Sandića.
Gošća, urednica na III programu Hrvatskog radija, profesorica na Akademiji dramske umjetnosti, filozofkinja i spisateljica Ljiljana Filipović, govorila je o svojoj nedavno objavljenoj knjizi 'Scenariji kože', u kojoj autorica pretresa širok raspon tema, od devijantnih nusprodukata kapitalizma, psihoanalize i zdravlja, do smrti, samoće i ljubavi, o kojima govori sa sjajnom erudicijom.
Razgovor o knjizi započeo je seciranjem teme danas sveprisutog narcizma, odnosno pitanjem koliko je on loš i je li riječ o bolesti.
'Ne znam zašto bi narcizam trebalo svrstati u bolest', kazala je Filipović, dodavši da su samodestrukcija, agresivnost i narcizam danas posve inherentni društvenim strukturama.
U svojoj knjizi, među brojnim drugim temama, bavi se i disanjem. Publika okupljena u Velvetu imala je prilike čuti poglavlje posvećeno upravo radnji za koju se pretpostavlja da se sama po sebi jednostavno mora znati u odličnoj interpretaciji glumca Vilima Matule, koji je zajedno s glumicom Tanjom Vrvilo čitao odabrane ulomke knjige.
Na pitanje što za nju zapravo znači disati, Filipović odgovara: 'Disati znači preživjeti da to previše ne boli.'
A da je po danoj definiciji disanje danas itekako zahtjevno, svjedoče primjeri diljem svijeta.
Sjajan su primjer kapitalistička proizvodna postrojenja poput azijskih tvornica odjeće. Tu Filipović artikulira pojedinčevu odgovornost u kapitalističkom društvu i svačiju umreženost i sudjelovanje u priči ropstva.
Kada saznamo da primjerice odjeću iz Zare ljudi na drugom kraju svijeta proizvode u teškim uvjetima tijekom kojih dio njih i umire te čak i odlučimo bojkotirati tu modnu marku, i dalje svjesno ili nesvjesno sudjelujemo u mnogim drugim ropskim pričama.
'Pristajemo na nevjerojatna društvena ograničenja koja nisu daleko od robovanja. Danas linija nepristanka ne postoji', kazala je.
U svojoj knjizi Filipović se bavi i psihoanalizom, o kojoj je govorio filozof Petar Milat.
'Psihoanaliza je vrsta djelatnosti koja nam dopušta da budemo i kritički i klinički', rekao je Milat, dodavši da s terapeutikom nema veze te da dobar dio posla tu obavlja farmakologija.
Na tu se tvrdnju nadovezala i Filipović kazavši da je pravi vladar ovoga svijeta farmakologija i da malo tko kod kuće nema barem čaj za smirenje.
'Psihoanaliza nikada nije niti bila obećanje zdravlja. Problem psihoanalize je što ništa ne poduzima s postojećim uvidima. Cijelo vrijeme smo u samospoznaji. Iako puno znamo, ništa ne činimo s time', objasnila je.
Među brojnim temama koje su se tijekom sinoćnje večeri našle na meniju, bilo je i društveno uređenje i grupe koje su mimo nekog, uvijek trenutnog, poretka.
'Društvo mora imati grupu koja će stati nasuprot svih normativa', kazala je, dok se iz publike moglo čuti kako su to svojevremeno bili pripadnici crne rase, Romi i Srbi, a danas su homoseksualci.
Književna večer s Ljiljanom Filipović završila je temom ljubavi, za koju sama kaže da je rado izbjegava, kako u djelima tako i u razgovoru.
Unatoč izvjesnom opiranju, autorica je ipak odgovorila na Sandićevo pitanje vjeruje li da ljubav pobjeđuje.
'Trenutno sam u pesimističnoj fazi. Ipak, kodirani smo da vjerujemo da u konačnici pobjeđuje ljubav.'