Profesor Rubik sredinom 1970-ih godina tražio je način na koji svojim studentima na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Budimpešti demonstrirati 3D kretanje. Inspiraciju je pronašao gledajući u Dunav, a model koji je razvijao za edukaciju studenata postao je planetarno popularna enigmatska igračka. Ideju za srce rotirajuće kocke, mehanizam koji elementima omogućava rotacije a da se pritom kocka ne raspadne, Rubik je dobio gledajući kako se voda u Dunavu obavija oko šljunka.

U majčinom stanu Rubik je eksperimentirao s drvenim i gumenim elementima spojenim spajalicama za papir, a kad je prototip bio gotov, trebalo je kocku označiti da bi se stekao dojam rotacije. Kao najjednostavnije i najbolje rješenje nametnule su se primarne boje. Postavljanje naljepnica na gotovu kocku za Rubika je bilo puno emocija jer je shvatio da je napravio revolucionarnu stvar.

'U trenutku kad sam počeo okretati stranice, postalo je jasno da pred sobom imam zagonetku, no u tom trenutku nije mi bilo poznato može li se ta zagonetka i riješiti. Trebalo mi je nekoliko tjedana jer postoji oko 43 trilijuna različitih kombinacija', otkriva The Guardianu nastanak Rubikove kocke njen izumitelj.

Čim je složio kocku, Rubik je shvatio da svoj izum može prodati, ali mu je trebalo tri godine da je plasira na tržište. Gajeći prema kocki očinske osjećaje, od početka se distancirao od poslovne strane priče. Kocka je postala najprodavanija igračka svih vremena s preko 350 milijuna prodanih primjeraka, a takav globalni uspjeh njen tvorac ipak nije očekivao.

Zadivljen je i činjenicom da uzbuđenje oko njegove kocke ne splašnjava ni kod novih generacija pa je nedavno opet srušen svjetski rekord i sada iznosi 5,25 sekundi.

'Tinejdžeri su najbrži, a budući da sam imao 30 godina kad je kocka rođena, nikada nisam pripadao vrhunskoj ligi. Moj prosjek je uvijek bio oko minute', otkriva Rubik.