Pogledali smo dokumentarni film koji govori o borbi Eko foruma Zenica protiv koksare kompanije ArcelorMittal koja je nebo nad tim gradom pretvorila u industrijsku noćnu moru, a cijele dijelove grada u hospicije.
Nekoliko je trenutaka u dokumentarcu 'Nebo iznad Zenice' zbog kojih inače miroljubiv gledatelj poželi šakom razvaliti ekran i ljude koji su na njemu, ali vjerojatno najjači onaj je u kojem predstavnici Europske banke za obnovu i razvoj drže prezentaciju Zeničanima o akcijskom planu zelenih gradova. Kao glavni dio tog akcijskog plana ističu poticanje građana na to da umjesto vožnje automobilom šeću i voze bicikle. U kontekstu činjenice da je koksara kompanije ArcelorMittal nebo nad Zenicom pretvorila u industrijsko-apokaliptični prizor, a zrak u tom gradu u kancerogeni koktel čitavog periodnog sustava - takav plan EBRD-a zvuči kao onaj stari grafit pokraj splitske cementare: 'Diši, stoko, diši duboko'.
vezane vijesti
No dakako, to nije jedini trenutak u 'Nebu iznad Zenice' koji u gledatelju izaziva ljutnju, revolt, čak i agresiju. Mnogo je i onih koji izazivaju tugu i depresiju, čak beznađe. Scena dženaze u kojoj obitelj, prijatelji, susjedi i aktivisti pokapaju jednog od mnogobrojnih oboljelih u karcinoma u Zenici dok u pozadini bjesomučne dime strašni dimnjaci koksare. Scene u kojima upoznajemo čitave obitelji oboljele od karcinoma, djecu s dijabetesom tipa 1, muževe i žene koji naizmjenično odlaze u bolnicu na operacije, gospodina koji govori uz pomoć elektroničkog pomagala jer je zbog raka izgubio glasnice...
Izgubljeni u paklu
S druge su strane pak funkcioneri europskih institucija koji dolaze u Zenicu kao da su pali s Marsa i predlažu šetnju i bicikliranje kao aktivnosti koje će od Zenice učiniti zeleni grad. A jedini razlog iz kojeg Zenica službeno nije najzagađeniji grad u Europi (to je zasad Sarajevo) jest to što tvrtka koja je najviše zagađuje već godina tvrdi da ne može izmjeriti koncentraciju benzena u zraku.
Ovaj film zato, između ostalog, prati napore Eko foruma Zenica, na čelu s dekanom Politehničkog fakulteta, Samirom Lemešom, da se taj problem osvijesti i da se nešto poduzme. I iako do kraja snimanja filma rezultati još nisu stigli, uspio je postići to da se mjerenja provedu, da se provede istraživanje učestalosti genetskih oštećenja u stanovnika Zenice, a čini se da je Eko forum uspio i u još nečemu jer je ArcelorMittal nakon završetka snimanja ovog filma objavio zatvaranje koksare. Naravno, nisu priznali da ih je na to prisilio revolt građana i aktivista, ali nema veze, samo neka zatvore.
Film završava snimkama lica građana snimljenih u centru Zenice - lica ljudi koji su kao i svi drugi ljudi u Europi, kao i svi drugi ljudi na svijetu - mladi, stari, na biciklima, u paru, s obiteljima, ušminkani, ležerni, veseli, ozbiljni... Ljudi koji nisu, kao što na jednom sastanku s predstavnicima europskih institucija kaže jedna žena: '...manje vrijedna bića, nego tražimo samo najnormalnije stvari' - da dišu zrak koji ih neće ubiti, da im djeca imaju budućnost i da se čitavi kvartovi toga grada ne pretvaraju u hospicije.
