Splitski HNK u srijedu u priopćenju podsjeća kako je Ksenija Prohaska, kreacijom Serafine Splićanke u 'Tetoviranoj ruži' Tennessee Williamsa 2001. godine, dobila nagradu za naslovnu ulogu kao najbolja glumica na Danima Satire u Zagrebu, a potom je proglašena najboljom glumicom te osvojila najprestižniju Nagradu hrvatskoga glumišta.

Ulogu barunice Castelli u Krležinim 'Glembajevima' igrala je 2002. u režiji Saše Anurova, zatim i komičnu ulogu u 'Nosi nas rijeka' Elvisa Bošnjaka. Ujesen 2003. odlazi u riječki HNK Ivana pl. Zajca gdje igra ulogu Filumene Marturano u istoimenoj predstavi.

Uspjeh 'Tetovirane ruže' ponavlja gostovanjem u Piccolo Teatro di Milano. Slijedi glazbeni nastup u rimskom Avditorium Parco della Musica, gdje u pratnji Orchestra Roma Sinfonietta Ennia Morriconea, pod ravnanjem maestra Francesca Anzillotte, premijerno interpretira nekoliko songova iz mjuzikla 'Mata Hari' Fabia Fabora i Letizie Compatangelo. Tu je i nastup u njujorškome Theatre La MaMa s 'Marlene Dietrich'.

Ksenija Prohaska rodila se u Splitu, a u Rijeci je pohađala osnovnu školu, gdje je i maturirala na Prvoj gimnaziji. Na Ekonomskom fakultetu, pri Odjelu za strane jezike, 1972. upisuje engleski, njemački i talijanski, a dvije godine potom upisuje se na Akademiju za kazalište i film u Zagrebu. Istodobno, na zagrebačkom Filozofskom fakultetu upisuje komparativnu književnost i engleski jezik. Godine 1975. postaje diplomirani korespondent stranih jezika. Na Akademiji je studirala u klasi Božidara Violića, Joška Juvančića i Tomislava Durbešića. Studij glume diplomirala je 1978. godine.

Njezin prvi glazbeno-dramski recital, 1985. godine u prostorijama 'Moša Pijade' pod nazivom 'Ratni song i poneka riječ nježna', izazvao je burne reakcije. Kratko poslije premijere snima holivudsku koprodukciju, film 'Transilvania 6-5000' Rudi De Luca-e, gdje glume Jeff Goldblum, Geena Davis i John Byner za kojeg se udaje i s njim odlazi u Ameriku.

Tijekom sljedeće dvije godine putuje širom svijeta na brojne turneje: Tokio, Toronto, New York, Los Angeles, Las Vegas, Houston, Havaji, Fiji, a 1988. dolazi u Hollywood gdje najprije ostvaruje kontakt s hrvatskom dijasporom i nekoliko godina zaredom vodi Hrvatski Glazbeni Fest u Torontu, u Roy Thompson Hallu. Godine 1989. susreće se proslavljenu redateljicu i sineasticu-animatoricu Mariju Miletić Diol, s kojom osniva Hrvatsko narodno kazalište u Južnoj Kaliforniji s predstavom 'Hasanaginica' u kojoj igra naslovnu ulogu, a partner joj je Čedo Martinić.

Pored brojnih dramskih i glazbenih nastupa za hrvatsku dijasporu, počinje glazbene nastupe u proslavljenim muzičkim clubovima La Cage au Follu i Vine and Street Bar & Grill. Kao rezultat velikog uspjeha, na preporuku producentice Gine Aloisi, postaje članicom Društva Američkih Filmskih djelatnika, s ulogom u filmu Richarda Danusa 'No Place to Hide', čiji su protagonisti Kriss Kristofferson, Drew Barrymore i Martin Landau.

Godine 1999. Ksenija Prohaska vraća se u Hrvatsku te nastupa u glavnoj ženskoj ulozi Olivie u 'Na tri kralja' s redateljem Millerom. Nakon toga gostuje u novoj Millerovoj predstavi 'Bertolt Brecht', a 18. prosinca 1999. premijerno izvodi glazbeno-dramsku predstavu 'Marlene Dietrich' u splitskom HNK, čiji su autori Ana Tonković Dolenčić i Zlatko Broz, dok režiju potpisuje Ivan Leo Lemo.

Od 2007. godine Prohaska nastupa u predstavama: 'Libar Marka Uvodića' (redatelj Goran Golovko), 'Billie Holiday' čiji su autori sama Ksenija Prohaska i Arsen Ostojić, koji potpisuje i režiju, 'Priča o Edith Piaf' i 'Na Ljetovanju' Maksima Gorkoga (režija Jan Kicza), te u komediji Tahira Mujičića 'Babina gujica' (Ičica Boban). Godine 2009. igra u 'Ribarskim svađama' (Vinko Brešan), 'Podvali ludosti' (Žorž Paro), 'Hamletu' (kao Gertruda) u režiji Saše Ogarjova te u produkciji Solinskog Kulturnog Ljeta 'Clara Schumann' velike suvremene talijanske spisateljice Valerie Moretti, stoji u priopćenju.