Naime, Šosterič je originalno i planirao tražiti premještanje 'Sunca' s njegove sadašnje pozicije u Bogovićevoj ulici na Trg maršala Tita - što je i bila njegova originalna lokacija.

O djelu Ivana Kožarića brigu je preuzeo njegov nećak, arhitekt Filip Kožarić, koji je najavio da će se za pomoć obratiti Gradu i zamoliti da se sporna kugla ukloni.

'Pismo koje spremamo za Grad još nije gotovo. Cijela situacija izaziva velike nesporazume kod građana, i mislim da postoje odredbe o plagijatu kojih se treba držati', kazao je Kožarić za tportal, a iz Grada su nam potvrdili da još nisu zaprimili zahtjev za uklanjanjem skulpture.

Podsjetimo, jedinstven izgled zgradi Muzičke akademije, koji bi je trebao učiniti prepoznatljivom zagrebačkom vizurom, daje krovna ovojnica u duginim bojama, upotpunjena monumentalnom crnom stupovnom strukturom koja natkriljuje glavni ulaz te visokom nakošenom iglom visokom 29 metara i kuglom ispred njega.

U medijima su se pojavile interpretacije igle kao dirigentskog štapića ili gramofonske igle, a za kuglu je rečeno da će to biti replika Kožarićeve skulpture 'Prizemljeno Sunce'. Šosterič negira da je riječ o replici te ističe kako su i igla i kugla rezultat zamisli koja mu se pojavila u snu.

'Igla predstavlja san. To je vertikala koja je iskočila iz vertikala kuće u snu i zatreperila u kosom položaju. Potom sam je fiksirao za tlo tako što sam je proširio pri dnu, a zašiljio pri vrhu i postala je dio oblikovanja', objasnio je.

Budući da mu se istodobno igla nametnula i kao muški simbol, osjetio je potrebu da je kontrastira formom koja bi simbolizirala ženskost.

'Ženski simbol je kugla koja zajedno s iglom čini ravnotežu kao svi kontrasti ako ih stavite zajedno', rastumačio je.

Svoje rezolutne stavove o cijeloj kontroverzi na umjetničkoj sceni iznijela je Sandra Križić Roban, znanstvenica na Institutu za povijest umjetnosti.

'Mnogo je problema obilježilo preuređenje ove zgrade. Izvorni Fabrisov volumen uopće više ne dolazi do izraza, iako je upravo zbog njega bilo odlučeno da se zadrži stara konstrukcija i iskoristi u projektu nove zgrade. Golema infrastrukturna nadogradnja sa spektrom boja ionako je izazvala kojekakve 'friendly' komentare, a u kombinaciji s dominantnim rasterom nove fasade, u potpunosti je prevladala nad daleko skromnijom i iz današnjeg rakursa neambicioznom Fabrisovom arhitekturom.

Pozivanje na Ivana Picelja – čiji se grafički element prema ideji arhitekta 'čita' kao peristil, kako je to sam Šosterič istaknuo – za mene je i više nego šum u kanalu, jer svođenje djela našeg uvaženog umjetnika na funkciju markiranja svečanog ulaza neumjesno je', kazala je Roban te napomenula da joj se postava Kožarićeva 'Prizemljenog Sunca' u Bogovićevoj - nikada nije svidjela.

'No isto tako razumijem da umjetnik nije pristao da njegov rad bude tretiran kao dio dekorativne scenerije, kako doživljavam ovu otužnu paradu oblika ispred zgrade Muzičke akademije. Mjesto koje bi trebalo slaviti glazbu i koje je u prvom redu obrazovna ustanova pretvoreno je u igralište s oblicima nespojivima u zajedničku kompoziciju. Pridodajmo tome i Cotina Deželića koji kao da i sam odmiče glavu od jedne zapravo nepoželjne scene. Na kraju, nije pitanje je li sve ovo navedeno bilo dio natječajnog prijedloga, već tko ima pravo odlučiti kako izgleda javni prostor u središtu grada.

Odgovor na to poznat je, uz napomenu da u demokratskim društvima ovakva vrsta političkog upravljanja nije uobičajena. Što struka ima s tim, nažalost znamo iz brojnih primjera samovolje kojima svjedočimo.

Možemo inzistirati na uvažavanju naših mišljenja, kritizirati i komentirati, i na tome sve ostaje. Naše je mišljenje u ovakvim slučajevima deplasirano i uglavnom ga razmjenjujemo međusobno', zaključila je znanstvenica.