Kao i brojne zagrebačke kulturne ustanove, pretežno smještene u centru grada, koje su bile primorane na selidbu uslijed obnove nakon potresa, i Kino Tuškanac moralo se iseliti iz svojih prostorija početkom listopada prošle godine. S njima je prostorije u zgradi kina napustio i Hrvatski filmski savez, a koji je provodio svoje obrazovne i revijalne programe. S obzirom na to da obnova Kina Europa traje već pet godina, stječe se dojam da u Zagrebu možete gledati filmove samo u multipleksima, eventualno u Kinoteci. Da tome nije tako, uvjerava nas Filip Zadro, voditelj Kina Tuškanac, koji nas je uputio u trenutačne aktivnosti dislocirane po čitavom gradu.

Kino Tuškanac je zbog nužne obnove zatvoreno prošle jeseni. Možda niste prava adresa za ovo pitanje, no valja ga postaviti - znate li kada bi se gledatelji mogli vratiti u kino?

Tu ćemo informaciju imati početkom cjelovite obnove, a ona će, nadamo se, uskoro krenuti. Do tada gostujemo s filmovima kod nekolicine izvrsnih domaćina tako da naši gledatelji nisu ostali zakinuti.

U međuvremenu ste pokrenuli ambicioznu akciju 'Tuškanac u gostima' te filmski programi gostuju po alternativnim lokacijama u gradu. Kako je reagirala publika, jeste li zadovoljni posjećenošću?

Prve reakcije bile su izvan naših očekivanja. Ciklus 'Filmovi koje volite', kojim smo otvorili kino u gostima, bio je izvanredno posjećen, kao i programi koji su uslijedili, poput 'Tjedna češkog filma'. Nakon prvotnog entuzijazma, nastavkom standardnog kinotečnog programa posjećenost se smanjila tako da trenutno intenzivno radimo na razvoju novih publika. Činjenica je da posjećenost i nezavisnih i komercijalnih kina godinama kontinuirano pada, ali tražimo nove strategije kojima bismo privukli mlade, ne samo na najveće hitove. To nije mali pothvat.

Koliko vam je važno decentralizirati kulturu, odnosno istupiti iz zone komfora donoseći filmski program u razne zagrebačke kvartove?

Voljeli bismo u periodu obnove posjetiti što više kvartova da upoznamo nove publike s našim programom. Vjerujemo da će prepoznati kvalitetu programa i kasnije posjećivati projekcije u obnovljenom kinu. Iz zone komfora istupamo jedino u logističkom smislu, ali se radujemo istraživanju novih lokacija i komunikaciji s novim gledateljima. Pri tome je najvažnije da dvorane u kojima gostujemo zadovoljavaju visoke tehničke standarde na koje je navikla naša publika.

Je li vam bilo teško uskočiti u cipele prethodnog voditelja kina, čiji je smjer vođenja bio iznimno popularan? Što ste od tog identiteta zadržali, a što ste odlučili promijeniti?

Osim na Akademiji, većinu sam filmskog obrazovanja stekao u dvorani Kina Tuškanac - na programima Agar Pate i Marka Rojnića - tako da bih prije rekao da je bilo izazovno i pomalo zastrašujuće nego teško. Oboje su imali vlastiti stil kuriranja, Marko nerijetko više usmjeren široj publici, pa time i popularniji. Agar je pak stavljala fokus na rjeđe zastupljene kinematografije, najčešće u suradnji s veleposlanstvima. Volio bih zadržati nešto od oba identiteta u smislu da kino nudi nešto za svakog filmofila - kako fanatičnog, tako i onog ležernijeg. Uz to, volio bih ojačati komunikaciju s publikom i uvesti programe za različite dobne skupine. U formalnom smislu, većina programa ostaje nepromijenjena, osim što ću se truditi povećati broj tematskih ciklusa poput 'Filma ceste' i 'Universalovih filmskih čudovišta', koji su imali jako lijep odaziv. Također, izuzev portreta redatelja, trudit ću se nuditi retrospektive ostalih članova filmske ekipe - glumaca, montažera, direktora fotografije… Jedna od novosti koju ćemo pokrenuti u centrima za kulturu su i projekcije kultnih Disneyjevih animiranih filmova.

Možete li otkriti što nas od repertoara čeka u sljedećim mjesecima?

Krajem veljače i u ožujku očekuje nas velika retrospektiva filmova Marilyn Monroe, a dovršavamo i cikluse filmova Veljka Bulajića i Márte Mészáros u MM centru. S obzirom na velik odaziv krajem prošle godine, vjerojatno ćemo jedan dan u tjednu u kinu Forum posvetiti programu 'Filmovi koje volite'. U KIC-u uskoro počinjemo i s Kratkim utorkom.