'Jako volim rečenicu sir Thomasa Brownea koji je rekao da su sve stvari umjetničke jer je priroda umjetnost Boga. Rano sam naučila prirodu gledati kao dokaz postojanja Boga. Što je božanskije od, recimo, ljekovitog bilja? Ima li nešto misterioznije od procvjetavanja jednog ljiljana? Priroda također prisiljava promatrača na vrlo precizan pogled ako je želi opisati, opjevati ili slaviti. Ne opisati posve detaljno jedan tulipan znači ne uspjeti kao umjetnik odgovoriti na izazov koji je postavio život. Što se mene osobno tiče, strastveno se bavim vrtlarstvom', rekla je u razgovoru njemačka spisateljica Anna Katharina Fröhlich, čiji su romani obilježeni fascinantnim opisima prirode i prirodnih pojava, u kojima se ogleda najbolje od romantizma i njegova oduševljenja ljudskog povratka korijenima.

Fröhlich je ujedno i vrlo romantična autorica koja uvijek piše i o ljubavi, i to s mnogo strasti i raskoši, ali nikad u modusu jeftinog i predvidljivog ljubića. Rođena 1971. u umjetničkoj obitelji, Anna Katharina Fröhlich danas predstavlja apartnu pojavu u suvremenoj njemačkoj književnosti, ne pripadajući nijednom pravcu, skupini ili nekoj pomodnoj estetici. U Hrvatskoj je naklada Vuković i Runjić objavila njezin drugi roman 'Kream Korner' iz 2010., a Fröhlich je još objavila 'Divlje naranče' (2004.) i ove godine 'Der schöne Gast' odnosno 'Lijepi gost'.

U tom romanu autorica opisuje ljubavnu vezu glavne junakinje, koja opasno podsjeća na Annu Katharinu Fröhlich, i jednog hrvatskog pjesnika. Znači li to da je Fröhlich čitala hrvatsku poeziju ili možda upoznala nekog zanosnog hrvatskog pjesnika, pitamo pomalo zbunjeno, no stvari ipak stoje drugačije: 'Ja sam se zapravo zaljubila u jednog lijepog Albanca, ali sam ga opisala kao Hrvata. Ljepota tog mladog muškarca iznenadila je moje srce, prije toga se nisam nikad posebno obazirala na mušku ljepotu.'

Zato moramo još malo kopati po autobiografskim elementima njezina najnovijeg romana, na što autorica odgovara citirajući markiza de Sadea. 'Čovjek je žrtva dvije slabosti koje su neodvojive od njegova postojanja te ga obilježavaju. Čovjek stalno ima potrebu moliti se i potrebu voljeti. Na tom su temelju napisani svi romani svijeta. Ljudi pišu romane kako bi predstavili biće kojem se mole i pišu romane kako bi opjevali biće koje vole, rekao je De Sade', napominje Anna Katharina Fröhlich te onda dodaje i nekoliko svojih riječi na temu ljubavi: 'Ljubav je uvijek razočaranje, ali najljepše razočaranje koje postoji i koje je Bog za nas izmislio. Zato želim biti uvijek iznova razočarana u ljubavi, jer inače bih možda mogla prestati voljeti.'

'Kream Korner' se pak događa u Indiji, zemlji u koju je spisateljica putovala još kao dijete. Za taj je roman Fröhlich u Njemačkoj dobila odlične kritike te je bila nominirana i za Leipziškog sajma knjiga, a nagrađena je Književnom nagradom Njemačke gospodarske udruge za poticanje kulture. No u međuvremenu Fröhlich više nije tolika ljubiteljica putovanja: 'Puno putujem, ali u međuvremenu putovanja sve manje volim. Osjećaji su neovisni o mjestu na kojem se nalazite. Uostalom, što se čovjek manje pomiče, to mu je mašta bogatija.'

Njemački kritičari u njezinu raskošnom proznom stilu vide tendenciju 'estetiziranja svijeta', no Fröhlich naglašava da ona na estetiku gleda drugačije nego što je uobičajeno: 'Većina gleda na estetiku kao na jedan studijski ili filozofski pravac, no ona je jedini ključ za otkrivanje natprirodnih istina. Prisutnost Boga je u svemu što je lijepo, napisala je filozofkinja Simone Weil. Sebe, naravno, vidim kao dio tog našeg svijeta, živim u njemu, ali ga mogu i promatrati izvana.'

Na njezino bavljenje književnošću neupitno je utjecalo i obiteljsko okruženje, napose otac Hans-Jürgen Fröhlich (1932. – 1986.), jedan od poznatijih pisaca Njemačke nakon Drugog svjetskog rata. Anna Katharina Fröhlich rado se prisjeća svojeg djetinjstva i još uvijek se trudi živjeti po nekim od tadašnjih iskustava: 'Odrasla sam okružena literaturom i knjigama. Moj je otac bio pisac i pijanist. Nema sumnje da je na mene velik trag ostavila njegova ljubav prema knjigama i muzici; odlično se sjećam njegove skoro pa djetinjaste oduševljenosti za sam život, i sve to je itekako utjecalo na mene.'

Spisateljica Fröhlich inače već godinama ne živi u Njemačkoj, nego u Italiji na obali predivnog jezera Garda, smještenog između Brescie i Verone. Ne sudjeluje baš u polemikama i trendovima njemačke književne scene: 'Ne vidim se kao dio njemačke književne scene, između ostaloga ja živim u Italiji i rijetko putujem u Njemačku. S druge strane, imam bliskih prijatelja među nekim njemačkim nakladnicima, lektorima i kritičarima.'

Na kraju se opet vraćamo na njezino obožavanje prirode, u kojoj često i mnogo boravi. Anna Katharina Fröhlich ističe i da je povratak prirodi i način zaštite od potrošačkog društva i kapitalističke ekonomije: 'Nesumnjivo je da boravak u prirodi štiti od pohlepe i nakupljanja nepotrebne robe koja nam se stalno nudi kroz nasmiješenog vraga pretjerane ponude. Ljubitelj prirode razvija estetički pogled na svijet koji onemogućava da se nešto ružno, proizvod neke industrije, predstavlja kao nešto lijepo.'