Otkrivanje ranog repertoara barokne glazbe već je posve uhodana praksa kakvih dvadesetak godina u klasičnoj glazbi. Interes za baroknu glazbu ponekad je znao iznijeti jako zanimljive rezultate otkrivajući glazbene partiture koje su više od dva stoljeća bile zaboravljene, no isto tako, znao je otkriti i jako shematizirane rezultate. Posljednji projekt znane češke mezzosopranistice Magdalene Kožene u tom je okviru nešto specifičan.

Na albumu Lettere amorose u izdanju Deutsche Grammophonea, Kožená, koja se proslavila interpretacijama Mozarta, Glucka, Vivaldija, Bacha u suradnji s ponajboljim dirigentima i orkestrima današnjice, donosi slabo poznati repertoar talijanskih ranobaroknih pjesama kojeg predstavlja u svom premijernom nastupu u Zagrebu u dvorani Lisinski.

Upravo je taj odmak od standardnog opernog repertoara donio veoma svježi i personalni uvid u tzv. ranu glazbu. Kako sama glazbenica objašnjava 'ova glazba dolazi iz vremena u kojem nije bilo današnje podjele između klasične i pop glazbe... Neke su se od ovih pjesama izvodile u crkvi, neke na ulici, a neke su se pjevale među ljudima, no ne za neku posebnu publiku'.

Naime, osim skladbi Monteverdija i Caccinija, većina kompozitora na albumu, kao što su Sigismondo d'India, Tarquino Merula, Girolamo Kapsberger, posve je nepoznata široj publici. A upravo se tom neposrednom približavanju nepoznatog repertoara, u neusiljenom prekoračenju jaza između svjetovnih pjesama nastalih u ranom 17. stoljeću i našeg vremena krije možda i glavni adut albuma.

'Upravo zato što ove pjesme nisu toliko tehnički zahtjevne, može se neposrednije približiti esenciji ovog repertoara. To je oslobađajuće, pjevati za vlastito zadovoljstvo', tvrdi Kožená.

Manjak tehničke zadanosti koji obično donosi operna literatura pruža joj znatnu slobodu u tumačenju, koja se kod Kožene najviše osjeti u jasnoj želji da publici prenese sve nijanse i slojeve ranobaroknih pjesama, čiji se ton kreće od lamenta, uspavanki do poletnih ljubavnih izjava. Taj se oslobađajući efekt također da sjajno detektirati u glazbenim aranžmanima ansambla Private Musicke pod vodstvom Pierrea Pitzla. Osmočlani ansambl, naslanjajući se na udaraljke i barokne gitare, pruža tankoćutnu podlogu Koženinom izražajnom glasu zadržavajući esencijalnu atmosferu i boju rane glazbe.

Kao prvo zvučno inozemno gostovanje u 2011. godini, koncert Magdalene Kožene, zakazan za 19. veljače, nemušto je marketinški najavljen u sklopu ciklusa Lisinski subotom, kao koncert 'za zaljubljene'. No iza tog 'uvoda u romantični ugođaj Valentinova', stiže glazbenica s iznimno intrigantnim pa donekle i neuobičajenim repertoarom kojem uistinu ne trebaju nikakvi prigodničarski okviri. Sama glazba je u ovom slučaju više nego dostatni motiv.