Kad se posvađaju Histrioni, ni publici nije lako. Već drugu sezonu, naime, Žarko Potočnjak nije dio Glumačke družine Histrion i njegova se odsutnost u predstavama na Opatovini osjeti. Nije ipak bez razloga upravo Potočnjak bio jedan od glavnih zamašnjaka tog kazališta, čak i kad je onaj glavni odavno otišao, ili počeo najavljivati da odlazi, u mirovinu. Postoje glumci koji čak i kad se prodaju rade to na uspješan način, a Potočnjak je jedan od njih. Ali isto tako postoje glumci koji nakon nekog vremena više ne mogu izaći iz manire, a ovaj je ex-Histrion, ali ne i ex-histrion, među njima.

Bilo je to potpuno jasno kad je na Klupskoj kazališno-glazbenoj sceni Amadeo premijerno izvedena monodrama 'Jednostavno komplicirano', što ju je prema tekstu kultnog austrijskog autora Thomasa Bernharda, a pod okriljem Kazališta Mitropa, postavila Svetlana Patafta.

Potočnjak je u njoj trebao biti sve, od razuzdanog starca do pomirenog rastavljenika, ogorčenog gubitnika i još uvijek zaljubljenog mužjaka, ciničnog društvenog komentatora i romantičara s idealima...

Bernhardova rečenica, čak i monodramska, teška je i za čitanje, a pogotovo za izvođenje, pa su se redateljica i glumac poprilično namučili pokušavši se u nestrukturiranom tijeku misli protagonista snaći i sastaviti raspored koliko-toliko dosljedan izvornom autorskom kaosu i konvenciji igre čak i na ljetnoj pozornici. Pogotovo kad se tome pribroji i Potočnjakova histrionska sklonost kreveljenju.

S druge strane, ono što Histrioni bez Potočnjaka rade ima smisla još samo zbog onih koji to dolaze gledati, a njih ipak na koncu ima.

Pa zato ima smisla igrati polunapisane komedije, za koje nije jasno žele li nešto reći o sebi ili o nama, ili pak o njima, jer uvijek na isti način objašnjavaju sebe kao nepretencioznu zabavu, dok s druge strane trajno same sebi grade spomenik nekakvog pobunjeništva, kao da je više bilo kome, i onima na vlasti i onima koji ih biraju, važno hoće li se u nekoj predstavi netko narugati – vlasti.

Kad se skine i ta pozlata, jedino što ostaje od komada 'Idu svati, mlade ni', koji je prema tekstu Nine Škrabe režirao Georgij Paro, ostaje samo pučka komedija nepoštena čak i prema tom određenju. Nekoliko glumačkih minijatura, par redateljskih gegova s izvedbenom zbiljom i zbiljom izvedbe, te samo jedan zanimljiv lik, potvrđuje tek koliko je domaća publika bila prisiljena, između ostaloga i ovakvim repertoarom, izgubiti smisao za humor i spustiti kriterije.

Drugim riječima, unatoč kreacijama Sunčane Zelenike i Damira Lončara, pa čak donekle i Ljubomira Kerekeša koji ovom predstavom slavi tri desetljeća glumačkog rada, Histrionsko ljeto na Opatovini ove godine treba, jednostavno, zaobići. Prirodna ljudska potreba za smijehom može se zadovoljiti i drukčije.

Na primjer, ocvalim motivom psihijatrije i njezinih stranputica i prečica. Da čak i nakon Woodyja Allena to uopće ima još smisla, zagrebačku ljetnu publiku pokušava uvjeriti predstava 'Tko je ovdje lud?', nova produkcija kazališta Planet Art, točnije Marka Torjanca koji je ovdje i producent i prevoditelj i scenograf i jedan od dvoje izvođača.

Prema jedinom tekstu stanovitog D. R. Sandersona, a možda je riječ tek o efektnom pseudonimu, na sceni Amadeo odvija se nekoliko skečeva iz psihijatrijske ordinacije, zamišljenih ne dublje od fascinacije činjenicom te suvremene inačice ispovjedaonice, gdje svatko može igrati svoju ulogu ukoliko za to plati.

Razočarane kućanice, umorne rock zvijezde, sluđene eskort-dame i monomani koji božanski zov ne osjećaju nego emitiraju, likovi su koje Natalija Đorđević i redatelj/scenograf/prevoditelj izmjenjuju s profesionalnom lakoćom, bez dubine i s naučenom pozom. Pokoji zaplet vrijedi osmijeha, nijedan zaista čuđenja, a sve skupa je vjerojatno solidna zamjena za sjedenje pred televizorom. Iako danas većina televizijskih serija nudi zaplete zanimljivije od ovih.

Umjesto kontinuirane terapije, svim ovisnicima o kazalištu tijekom ljetnih zagrebačkih mjeseci ove godine, čini se, trebalo bi preporučiti apstinenciju i strogo mirovanje. Zdravije je, ne samo za njihovo mentalno stanje, nego i za kućni budžet.