Davno su iza nas devedesete godine prošlog stoljeća, kada se činilo da nema većeg negativca od Billa Gatesa i njegovog Microsofta, opsceno bogate i moćne tvrtke koja je na neki način monopolizirala velika područja digitalne egzistencije. Bill Gates se danas pretvara u opsceno nesebičnog filantropa, a Microsoft je odavno mjesto glavnog negativca prepustio nekom drugom.

Mnogi će reći da je to Google i neće biti nužno u krivu, posebice ako se uzmu u obzir nedavne riječi Erica Schmidta, jednog od trojice iz Googleovog upravljačkog trijumvirata, koji još čine Sergey Brin i Larry Page. Schmidt je u jednom intervjuu izjavio sljedeće: 'Ne mislim da većina ljudi čeka da im Google odgovori na njihova pitanja, nego da im kaže što sljedeće trebaju raditi.'

U povodu te izjave, komentarom u New York Timesu oglasio se William Gibson, autor glasovitog 'Neuromancera' i drugih romana koji su tematizirali internet, virtualnu stvarnost, digitalizaciju i slične pojave prije nego su neke od njih uopće postojale ili bile masovni fenomen. Svoj je tekst Gibson naslovio 'Google's Earth', odnosno Googleova Zemlja, zaključujući da nam Google, htjeli mi to ili ne, zapravo i govori što dalje trebamo raditi.

Gibson piše da se ljudi još nisu suočili s nečime kao što je Google, ali zato već percipiramo velik dio svijeta kroz njega. Google je promijenio i poimanje svijeta, kao i onoga što su ljudi zamišljali da će umjetna inteligencija biti, jer to nije jedan diskretan i mudar entitet, nego protočna membrana filtriranih informacija, a usput jedna od najmoćnijih korporacija svijeta.

Iako ne možemo bez njega, Google nije naš, naglašava William Gibson, nego smo mi njegovi, jer svakim korištenjem povećavamo njegovu moć i njegov profit. Brzina kojom se sve te promjene događaju odavno je nadmašila zakone koji reguliraju virtualnu stvarnost.

Prije desetak godina cyberspace je bio mjesto na koje smo išli da bismo pobjegli od svakodnevice i realnosti, a danas je paradigma potpuno drukčija. Cyberprostor se izlio u realnost i počeo je određivati, a jedna od ključnih odrednica je, naravno, Google. Nekada su to bila velika kolonijalna carstva, no ni ona nisu bila blizu tome da određuju percepciju svijeta, kao što to čini najveća internetska tražilica, koja više nije samo to.

'Dio smo postgeografske, postnacionalne superdržave koja će lako reći 'ne' jednoj Kini. Ili 'da', ovisno o profitu i razvojnoj strategiji. Ali mi ne sudjelujemo na tom nivou odlučivanja. Građani smo Googlea, ali bez ikakvih prava', piše Gibson, a onda se dotiče još jednog fenomena koji nam možda slijedi, a to je svojevrsna disocijacija od vlastitog identiteta te mijenjanje nekoliko njih u životu. Eric Schmidt je također natuknuo da bi ljudi koji su preko socijalnih mreža kompromitirali vlastitu privatnost na vlastitu štetu (kako to najčešće ide) trebali dobiti novi identitet. To se naročito odnosi na mlade, čije tinejdžerske indiskrecije mogu postati teret u njihovoj kasnijoj karijeri ili uništiti ugled osobe, vraćajući se poput bumeranga koji stalno bacamo od sebe, ali bez ikakvog uspjeha.

William Gibson zamišlja mogućnost da Google ponudi poseban identitet mladim korisnicima koji, kada postanu punoljetni, mogu, ili ne, povezati sa svojim odraslim 'ja'.

'Naravno, ne smatram to realističnom idejom, ali me kao romanopisca intrigira kafkijanska mogućnost milijuna ljudi koji provode svoje živote u individualnim programima zaštite svjedoka, kao zatvorenici vlastite mladenačke gluposti. Ne vjerujem da bismo u tom slučaju mogli vjerovati Googleu da nikada neće povezati različite identitete ljudi, što bi ta tražilica, sa svojim nezamislivim alatima transparentnosti, sigurno mogla učiniti', predviđa Gibson u svojem komentaru.

Doista, Zemlja je Googleova, a nama preostaje čitati romane Williama Gibsona, čiji se novo prozno djelo očekuje do kraja ove godine, pod naslovom 'Zero History'. Naslanjajući se na njega, možemo zaključiti - nule su ljudi, a povijest ostaje Googleu.