Izložba, otvorena 6. rujna u Muzeju suvremene umjetnosti, predstavlja opus kojim Pieter Hugo dokumentira život na periferiji afričkih društava, kao i složenu političku stvarnost Afrike, rase i identiteta.

Sastoji se od tri autorove najpoznatije serije, 'Nollywood', 'Trajna greška' i 'Gadawan Kura’ – hijene i ljudi', kojom je stekao međunarodnu reputaciju.

Hugo je počeo kao fotoreporter, no, kako je rekao u razgovoru sa Seanom O’Haganom, kritičarom i novinarom Guardiana i Observera, nije bio dobar u tome i više mu je odgovaralo kada je mogao posvetiti više vremena svom motivu. 

'Nazivam to sporim novinarstvom, svidjela mi se ideja raditi fotografije na kojima se mogu zadržati i analizirati ih, a novinarski zadaci su bili dobra škola da usavršim zanat', rekao je.

Jedno je vrijeme surađivao i sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom, radeći portrete bolesnih ljudi kojima je ta organizacija na neki način pomogla, no uvijek je imao više umjetničke porive.

'I to mi je iskustvo pomoglo, gledao sam izravno u ljude i shvatio da se želim poigrati s takvom vrstom dijaloga u fotografiji', napomenuo je.

'Možda moj rad ljude čini još ekstremnijima'

Fotografiju vidi kao sredstvo da se ostatak svijeta informira o nekim događajima, kao što je bio apartheid, ali i da klasificira podatke i informacije. 

Politička pozadina u njegovu je radu uvijek prisutna, on sam ne bježi od rasprava na temu umjetnosti i kritika, ali se pita djeluje li ona na ljude onako kako bi on želio. 'Tko zna, možda moj rad polarizira ljude u još udaljenije ekstreme iako ja to nisam htio', rekao je.

Jednim od svojih najboljih djela smatra seriju fotografija 'Nollywood', posvećenu nigerijskoj, drugoj u svijetu filmskoj industriji po broju snimljenih filmova - njih između 500 i tisuću godišnje.

'Putujući Afrikom vidio sam da svi gledaju te filmove niske produkcije i groznog zvuka u kojemu je najbolji glumac onaj koji najglasnije viče, bilo je to nešto poput južnoameričkih sapunica', objasnio je.

Po njegovim riječima, to je bio ciklus koji mu je dao novo poimanje vlastitog rada i novi vokabular, a najveća promjena je bila u tome što sve može napraviti i kako se sve može igrati s onime što mu je dano.

Hugo tek nekoliko posljednjih godina za sebe govori da je umjetnik, koji se ponekad bavi novinarskim poslom.

'Često se ograničavam moralnošću i društvenom odgovornošću, no sve me više zanima mjesto između umjetnosti i dokumentarizma, shvaćam da zaista iskreno nije moguće išta portretirati', istaknuo je.

Kaže da je  mnogo njegovih radova  o postrevolucionarnom društvu i velikim promjenama iz kojih se može dogoditi 'puno kreativnoga, ali ispliva i puno smeća'.

Serija 'Trajna greška' tematizira ekološku katastrofu u Gani, a sastoji se od fotografija ljudi i pejzaža ogromnog odlagališta zastarjele tehnologije na mjestu koje lokalno stanovništvo naziva Sodomom i Gomorom.

To je 'pustopoljina, u kojoj ljudi i stoka žive na planinama izgrađenim od matičnih ploča, monitora i odbačenih tvrdih diskova, odsječena od svih koristi koje pruža napredak tehnologije', a mnoga je tehnologija stigla ondje pod krinkom pomoći zapada zemljama u razvoju.

'Tužno je to mjesto o kojemu se već puno govorilo, ja sam samo želio dati autentičan pogled, jer je to mjesto na kojemu ne možete ne osjetiti političku neravnotežu u svemu što se događa', ustvrdio je.

Putovanje s tri hijene, dva pitona i četiri majmuna

U svojoj najpoznatijoj seriji 'Hijene i ljudi' Hugo donosi portrete skupine zabavljača, četvoricu muškaraca i djevojčicu iz Nigerije koji putuju zemljom s tri hijene, dva pitona i četiri majmuna, izvode šou i prodaju tradicionalne biljne lijekove.

S njima je boravio kroz dvije godine, po nekoliko tjedana. 'Nije mi bilo lako raditi te fotografije, protagonisti me nisu htjeli slušati, a osjećao sam i da su životinje, izvučene iz svog prirodnog okruženja, uznemirene i agresivne', rekao je.

Tim je ciklusom postao međunarodno priznat, a njegove su fotografije nadahnule spotove velikih zvijezda poput Beyonce ('Run the World') i Nicka Cavea (grupa Grinderman i spot 'Heathen Child', u kojem su očigledne brojne reference na serijal 'Nollywood').

'Nisu mi platili no nisam ih htio tužiti iako bi mi se vjerojatno isplatilo, no više me smeta što je u sve bio uključen Cave koji je moj heroj', napomenuo je.

Po njegovim riječima, Cave je saznao što se dogodilo i ispričao mu se, no, kaže da bi njemu ionako fotografije dao besplatno, čak bi mu i režirao spot, za razliku od Beyonce, čiju glazbu ne voli.

Pieter Hugo, rođen 1976. u Johannesburgu, a izlagao je diljem svijeta - na samostalnim izložbama u Haškom muzeju fotografije, Musée de l’Elysée u Lausanneu, Ludwig muzeju u Budimpešti, Fotografiska u Stockholmu, MAXXI u Rimu te Institutu moderne umjetnosti u Brisbaneu i drugima.

Sudjelovao je i na brojnim grupnim izložbama, od Tate Modern do São Paulo Bienala, a radovi su mu zastupljeni u važnim javnim i privatnim zbirkama diljem svijeta (njujorški MoMA i Metropolitan, londonski V&A Muzej, losangeleski J. Paul Getty).

Dobitnik je niza nagrada, među ostalim, nagrade Discovery na festivalu Rencontres d’Arles te nagrade KLM Paul Huf.

Sean O’Hagan, autor tekstova o fotografiji za Guardian i Observer, proglašen je 2003. na manifestaciji British press awards intervjuistom godine, a dobitnik je i nagrade J Dudley Johnston 2011. godine koju dodjeljuje Royal Photographic Society 'za iznimno postignuće u području fotografske kritike'.