Za mišljenje o tome, kao i općenite dojmove o predstavi, upitali smo kazališnog kritičara Bojana Munjina

Govorimo li načelno o spremnosti naše publike na duge predstave, Munjin smatra da je 'nedostatak strpljenja' postao globalni trend, pa kompleksna pitanja, zahtjevne rasprave i važne dileme moraju zbog takva nestrpljenja stati u pet minuta ili deset redaka. Unatoč trendu, vjeruje da dobra predstava može privući publiku bez obzira na trajanje.

'Ništa ne smije biti previše teško, komplicirano i naporno za razumijevanje, pa tako ni umjetnost. To je trend, ali dobro kazalište, i ono od sedam sati (sjetimo se Lepagea, Janežičevog 'Galeba' ili 'Braće Karamazovih' u ljubljanskom SNG-u ili 'U agoniji' Residentz teatra iz Münchena) ostaje uvijek dobro kazalište, ma koliko dugo trajalo', rekao je tportalu Munjin.

Govoreći konkretno o 'Vučjaku', Munjin u prvom redu ističe odlične uloge nekoliko sjajnih glumaca: Nine Violić (Eva), Alme Prica (Marijana Margetićka), Milana Pleštine (Pantelija Crnković) i Livia Badurine (Venger-Ugarković), ali ukazuje i na neke probleme u praćenju ove predstave.

Prije svega, to su pojedine scene i dugi dijalozi u njima koje ne mogu zadržati gledateljevu pažnju, jer su nezanimljive i jer u njima glumci (često) ili pretjerano viču ili govore nerazgovjetno (što je već kronični problem hrvatskih pozornica).

'Redatelj Buljan nije uspio uspostaviti realističan i uzbudljiv rukopis u opisu jednog vrlo realističnog događaja', mišljenja je Munjin.

Nadalje, čitav taj Horvatov događaj u (hrvatskoj) provinciji zamišljen je redateljski kao 'loša noć u lošoj krčmi' iz koje treba pobjeći što prije (u Ameriku), a Munjin se (ako predstava pretendira biti aktualna i društveno angažirana) onda pita: 'Neće li ta provincija, kao i cijelo društvo, ako iz njega odemo, ostati zauvijek beznadežna i tupa pustoš? Smijemo li onda bilo što reći protiv takve beznadežnosti ako smo iz nje pobjegli i o njoj mislimo sve najgore?'

Što kažu drugi kritičari o 'Vučjaku'?

Tomislav Čadež u Jutarnjem listu predstavu je ocijenio uvjerljivom i aktualnom, ali također je istaknuo kako ansambl ima poteškoća sa scenskim govorom. Najvećih problema ima Silvio Vovk u ulozi Krešimira Horvata, koji katkad i nerazborito gestikulira, pa Čadež glavnu zamjerku upućuje redatelju Buljanu jer je stavio možda prevelik teret na pleća mladome glumcu.

O problemima Silvija Vovka piše i Nataša Govedić u Novom listu, ustvrdivši da ni glasom ni koreografskim dimenzijama izvedbe nije uspio uspostaviti autonomiju svog lika Krešimira Horvata, ali i pozdravlja odluku o proširenju ansambla HNK-a glumicom Ninom Violić. O četverosatnom trajanju predstave Govedić kaže kako Buljanov 'Vučjak' ima ambicije prerasti u glazbeni spektakl s mnogo sapuničkih, kičerski pretjeranih emocionalnih ispada čitavog ansambla. Uz konstataciju da glumci ovdje moraju biti egzibicionisti, a publika nema kamo od nametnute joj voajerske pozicije, Govedić se pita: 'Ne postoji li kod Krleže, kao oštrog i trajnog kritičara raznih vrsta dresure, bar još poneka ideja čijoj bi se kristalizaciji vrijedilo posvetiti?'