Vladimir Crnković, koji je HMNU-om ravnao od 2003. do 2014., još je 2006. zamislio zgradu koja je sva u staklu, razvedena s izložbenim dvoranama i ispod zemlje te u koju je uključen i južni kameni bedem Gradeca. Desetak godina kasnije tu je ideju, s brojnim inovacijama, razradio arhitekt Mario Pehnec. Rezultat je rješenje kojim bi se u staro i povijesno gradsko tkivo ugradila modernistička i suvremena arhitektonska kreacija višenamjenskog sadržaja.

HMNU se od 1964. nalazi u Ćirilometodskoj ulici, prostoru koji mu, prema predlagateljima nove zgrade, ne omogućavaju da adekvatno predstavi vrhunska djela iz svog fundusa. Optimalan broj stalno izloženih radova trebao bi biti oko 220 umjetnina, a u sadašnjem postavu ih je tek osamdesetak.

Osim što bi neprocjenjivom umjetničkom bogatstvu osigurala primjeren prostor, nova bi zgrada, prema njenim idejnim autorima, omogućila i prezentaciju djela Krste Hegedušića iz zemljaškog razdoblja, kao i djela ostalih autora Udruženja umjetnika Zemlja iz međuratnog doba, čime se tumači geneza Hlebinske škole, dakle i počeci naive u Hrvatskoj. Također bi bilo moguće predstaviti povijesni razvoj slikarstva na staklu, njegovo podrijetlo, osobitosti i vrijednosti što se ogledaju, među inim, u brojnim djelima narodne i pučke umjetnosti anonimnih autora i radionica iz 18. i 19. stoljeća.

Hrvatski muzej naivne umjetnosti u Zagrebu osnovan je 1952. te je najstariji muzej toga izdvojenog likovnog stvaralaštva 20. stoljeća u svijetu. Jedan je od najposjećenijih u zemlji, a osobito je popularan među turistima koji čine više od 90 posto njegovih posjetitelja. U kolekciji muzej ima antologijska djela domaćih majstora poput Ivana Generalića, Rabuzina, Skurjenija, Feješa i Smajića, ali i reprezentativnu zbirku umjetnina stranih umjetnika, među kojima su brojna remek-djela ne samo naive, nego i artbrutističkih tendencija te autsajderske umjetnosti.